Znate li kako mobiteli otežavaju oporavak od povreda kod djeteta? O tome govori trener koji je radio sa Džekom, Tukom, Musom...

Jeste li znali da vožnja romobila može izazvati ozbiljne deformitete prilikom razvoja tijela kod djeteta? Kao i da mu prekomjerno korištenje mobitela otežava i oporavak od povreda, koliko mu otežava i svakodnevne aktivnosti?

U novoj epizodi podcasta Oslobođenja, (Ne)poznato o ljudskom tijelu, gost je bio Adnan Maljević, magistar kineziologije i sporta, stručnjak za kondiciju i snagu, trener i suvlasnik u PFHSC trening centru. Sa našim gledaocima je podijelio anegdotu o roditelju koji je svog sina doveo u PFHSC zbog povrede skočnog zgloba. Inače, u inicijalnom razgovoru prikupljaju se osnovne informacije, Maljević ispituje background, historiju, kako bi fizioterapeutu prenio o čemu se radi i da bi on mogao obratiti pažnju na sve što se dešavalo ranije, uraditi pregled i dati mišljenje.

- Pošto otac zna da sam ja trener, poznajemo se, on meni kaže: on izvrće nogu na nacrtanu liniju, bukvalno. Ovo je već sedmi, osmi put da on izvrće skočni zglob. Imam osjećaj da je umoran, trom, nezainteresovan je, spava mu se non-stop. Imaš li možda prijedlog šta da mu uzmem za oporavak? Kažem ja njemu: uzmi mu telefon. Kaže on meni: uzeo sam mu nov telefon, neki dan. Ja kažem njemu: izvini, pogrešno sam se izrazio, oduzmi mu telefon ako hoćeš da se bolje oporavlja. Kaže on, zašto telefon? Otac ne zna da na telefonu postoji screen time koji pokazuje vrijeme koje dijete provede na telefonu, pasivno i aktivno. U tom trenutku je deset sati ujutro, a screen time se mjeri od 12 naveče do 12 naveče. Dječak je osam i po sati bio na telefonu. Od 12 naveče do 10 ujutru. To znači da je on sat i po spavao, ispričao je Maljević i nastavio:

"Ti možeš imati najbolje trenere na svijetu, najbolje preparate, najbolje tehnologije, najsavremenije za oporavak i regeneraciju. Ako san nije kako treba, ako to dijete liježe poslije deset, ako liježe neposredno poslije gledanja telefona, san sigurno neće biti dobar. Jer mozak preko plavog svjetla stiče utisak da je dan i luči hormone u skladu s tim. Protok informacija je jako veliki i dok dijete skroluje, prati šotove, sve pokušava da absorbuje. Skroz kasno uranja u san, resting pulse mi se pušta skroz kasno, zbog čega odmor noću nije kvalitetan. Ujutro mora ustati, ići na trening ili u školu, a onda se tu zaključuje kako je nezainteresovan, kako neće i ne želi. Ustvari, ne, on ne može jer nije spavao jer je prekasno i predugo gledao telefon. To je po meni možda i najveći izazov ovog vremena, da djeca i roditelji shvate koliko je taj telefon zapravo štetan za ljude po više osnova".

Dakle, zaključujemo koliko screen time utiče na osnovno funkcionisanje - doprinosi manjku sna, energije, volje, fokusa, koncentracije... Ali mobiteli i internet stvaraju još jedan veliki problem.

- Djeca danas nemaju strpljenja, niti im treba, jer do informacija dolaze jako brzo. Kad stavim neki post i želim da ga reklamiramo, kažu nam: nemojte snimati duže od šest sekundi. Dakle, ljudi više nisu skloni gledanju videa dužeg od šest sekundi, a danas naši časovi na nastavi traju 45 minuta. Kako da mi od djece koja na svakodnevnom nivou gledaju shortove po osam, devet sati, navikavaju mozak na konstantan dopamin - 6, 7 sekundi, 6, 7 sekundi - slušaju nekog ko na tabli razlaže sinus, kosinus, tangengs, kotangens čitavih 45 minuta? Dakle, koliko treba reforme u obrazovanju, toliko treba i kontrole nad djecom. Pa da iz ekstrema na telefonu i ekstrema u školi dođemo na neki manje-više normalan nivo, smatra Maljević koji je radio sa poznatim bh. sportistima poput Edina Džeke, Amela Tuke, Džanana Muse...

Ovom prilikom se osvrnuo i na zdravstveni problem koji je primijetio kod djece, prije svega kod svoje kćerke, a tiče se vožnje romobila i načina na koji ona može uzrokovati skoliozu kičme. 

- Na sistematskom pregledu, prilikom upisa kćerke u školu, vidio sam da je kćerki lijevi gluteus za centimetar deblji, dominantniji i hipertrofiraniji od desnog. A kad ustane, desni kvadriceps je bio za toliko veći od lijevog. Ona se tad nije bavila sportom, jedina stvar koja je meni naumpala bio je romobil. I ona zaista na romobilu jeste stajala desnom nogom, konstantno. I u izometrijskoj kontrakciji, prednju liniju, pošto je bila u takozvanoj triple fleksiji, trostrukoj fleksiji, ona je dominantno razvijala kvadriceps. A lijevom nogom, pošto se konstantno odgurivala, koristeći svoj zadnji lanac, angažovala je više glutealnu strukuturu koja je zadužena za ekstenziju kuka i na taj način hipertrofirala lijevi gluteus. I mi smo faktički, i na lijevoj i na desnoj strani romobilom izazvali simetriju koja je kod nje dovela do skoliotičnog držanja. To je bio trenutak u kojem sam ja romobil bacio u kontejner i smatram da je nužno zlo za djecu, osim ako smo u situaciji da djeci objasnimo da danas vozimo lijevom, sutra desnom nogom, kazao je on.

Naglašava i kako je romobil samo jedna od stvari koje mogu doprinijeti deformitetu ove vrste. Tu su i ruksaci koje djeca nose u školu, jednostrani sportovi...

- Dječak od sedam godina trenira rukomet i konstantno baca loptu jednom rukom, a onda ide u školu i vuče torbu istom rukom. Potom izađe s rajom, stane na romobil i vozi romobil jednom stranom i na taj način u ogromnoj mjeri doprinosi razvoju asimterija koje sa 13, 14 godina dovedu do skoliotičnog držanja ili skolioze. A mi se onda sa 15 godina uopće ne vraćamo u historiju, nego smo iznenađeni i ne znamo odakle skolioza. Ona nas je iznenadila, ona se desila - a ona se nije desila. Nijedna skolioza se nije desila, kao ni povreda u sportu. Svaka je prozrukovana, zaključio je Adnan Maljević, magistar kineziologije i sporta, stručnjak za kondiciju i snagu, trener i suvlasnik u PFHSC trening centru.

Druge epizode i sve vezano za podcast (Ne)poznato o ljudskom tijelu možete pronaći OVDJE.

Sve naše podcaste gledajte i slušajte na www.podcastoslobodjenje.ba.