Zašto na termin za MRI čekamo po godinu dana? Dr. Gušo: Nekoliko je razloga...
Sve više ljudi, u sve ranijim godinama života, suočava se sa različitim zdravstvenim poteškoćama. U detekciji tih problema važnu ulogu igraju radiolozi, ljekari koji na osnovu različitih postupaka "iz sjene" dijagnosticiraju i liječe bolesti.
Ipak, postavlja se pitanje da li je baš svima koji odrade neku od četiri najčešće korištene radiološke tehnike snimanja - ultrazvuk (UZ), rentgen (RTG), kompjuterizovanu tomografiju (CT) i magnetnu rezonancu (MR/MRI) - ta usluga zaista bila potrebna.
O tome je, između ostalog, u novoj epizodi podcasta (Ne)poznato o ljudskom tijelu govorio dr. Emir Gušo, specijalista radiolog.
- Vas neće niko poslati na snimanje ako se vi ne javite s određenim problemom. Dakle, neće niko raditi nasumično. Obično se pacijenti javljaju svojim ljekarima, traže određeno rješenje za svoju problematiku. Ja zaista smatram da velika većina, najveći broj ljekara su visoko etični, visoko moralni. Ako uzmete u obzir gdje živimo i kako radimo, sa jednim veoma deficitarnim kadrom - kad pogledate broj radiologa u Bosni i Hercegovini i broj u regionu - malo se zapitate kako ti ljudi stižu. Pacijenti ne vide šta se dešava iza vrata na odjelu radiologije.
Danas je, na neki način, neselektivno sve što dolazi na dijagnostiku. Ne mislim da nekom ne treba, ali nemaju svi isti prioritet. Mi imamo situaciju da se osoba koja ima 70 ili 80 godina šalje radi degenerativnih promjena na obradu na magnet, a u isto vrijeme imamo, možda, neku mladu osobu koja je povrijedila koljeno i potrebno je što prije postaviti dijagnozu kako bi se na vrijeme tretiralo, ili imamo nekog onkološkog pacijenta kojem je ta pretraga vrlo bitna zbog staginga, da znamo kako ćemo dalje terapijski djelovati ili kakav je odgovor na terapiju, i svi ti pacijenti su u istom košu i tretiraju se na način ko će prije doći i dostaviti uputnicu. Dakle, ja smatram bi bilo važno da se napravi jedna vrsta selekcije tih pacijenata i da se odrede prioriteti, pojasnio je dr. Gušo.
Osvrnuo se i na to zbog čega se na termine za MRI u zdravstvenim ustanovama čeka i do godinu dana.
- Prvo, zato što nemamo dostupnih uređaja. Drugo, magnet je time-consuming pretraga, znači ona zahtijeva određeno vrijeme koje vi morate provesti u mašini, što će reći da u određenom vremenskoj jedini možete obaviti određeni broj pregleda, u idealnim uslovima. S druge strane, nemate određenog broja certificiranih i kvalitetnih ljudi, odnosno radiologa, koji to mogu interpretirati. Nije isto biti radiolog u domu zdravlja i raditi ultrazvuk i rentgen, i raditi u ustanovi tercijarnih nivoa zdravstvene zaštite gdje je osnovni posao da gleda CT i magnete - ne potcjenjujući ni jednog ni drugog, niti precjenjujući jednog i drugog. Ali njihova polja djelovanja se razlikuju, jer nije isto uraditi jedan ultrazvuk i napisati jedan magnet. To je puno složeniji proces i sa sobom nosi više odgovornosti, istakao je dr. Gušo.
U tom kontekstu pojasnio je koliko vremena je radiologu potrebno da napiše nalaz za različite vrste snimanja.
- Vi kad uradite rentgen snimak pluća, najčešće se radi u jednoj projekciji, imate jednu sliku, rjeđe u profilnoj snimci imate dvije snimke koje trebate interpretirati i trebate to napisati. I to je obično jedan nalaz koji se sastoji od četiri, pet suvislih rečenica koje trebaju da opišu ono što se nalazi na tom snimku, upućujući kliničara ka određenoj problematici ili negirajući da se išta tu dešava. Kada se radi, recimo, CT abdomena u kojem se nalazi više organa koje treba evaluirati, CT-angiografija u sebi sadržava 2.500 snimaka koje treba pregledati. Znači, prvo to oduzima vrijeme jer treba pregledati sve te snimke. Onda treba analizirati svaki segment ponaosob i treba to racionalno, kvalitetno, radiološki i klinički značajno opisati. Da se prepozna ono što je bitno od nebitnog, jer nije svaka promjena za opisivanje, nešto su varijacije, nešto je normalno, nešto uobičajeno za starosnu dob te osobe, znači uzima se više parametara u obzir. I onda to treba sažeti u jedan tekstualni nalaz koji treba da nosi ključne informacije koje su bitne za onog koji je uputio na pretragu. I u ovom konkretnom slučaju to može biti vaskularni hirurg. I dakle, mi ako pričamo o nekoj aneurizmi, vrećastom proširenju te glavne krvne žile koja se nalazi u našem stomaku, ona treba da sadržava određene ključne informacije koje su bitne za vaskularnog hirurga, da zna da li je ta osoba za operaciju ili je ta osoba za određenu vrstu protetike, odnosno da li tu osobu samo treba pratiti, kazao je dr. Gušo.
Dodaje kako sposobnosti i kvalitete onog ko piše nalaz, od njegovog iskustva da se bavi tim poslom, da na jednostavan, deskriptivan, svima jasan način, i pacijentu i kliničaru, pretoči to u tekstualni izvještaj, ukazuju na individualnu kvalitetu.
- Ono što ja isto mislim da treba da bude praksa jeste da se ljudi otvore jedni prema drugim, pogotovo medicinski profesionalci, da što više komuniciraju. Vi, ako pogledate na internetu radiologa, obično je to neki šablonizirani pristup kako treba da izgleda radiolog ili patolog. To su obično asocijalni tipovi koji žive u mraku. Međutim, radiolozi su vrlo socijalni ljudi, tipovi koji traže i vrlo im je bitno da dobiju inpute kvalitetne od svojih kolega. I samo u takvim uslovima može se izroditi kvalitet. Naravno, radiolozi su vrlo često oni koji vide rad kliničara, i jedni i drugi potencijalno mogu prepoznati greške jednih i drugih, tako da uska saradnja na ovom planu je najbitnija kako bi se dobili kvalitetni nalazi za pacijenta, koji je, na kraju krajeva, centar svega toga, zaključio je dr. Emir Gušo, specijalista radiolog.
Sve naše podcaste gledajte i slušajte na www.podcastoslobodjenje.ba.
