Toksični odnosi nas uništavaju iznutra: Kako ih prepoznati i izaći iz njih

Sve se otvorenije iznose nezadovoljstva odnosa sa prijateljima, partnerima, kolegama na poslu, pa čak i porodicom.

Termin toksični odnosi se toliko udomaćio da smo postali i svjesniji kakvi nas odnosi truju i guše, a koji nam daju krila i pomažu pronaći unutrašnji mir.

Stručnjaci otkrivaju

Tri ključne rane iz djetinjstva zbog kojih odrasli traže psihološku pomoć

Umjetnost kontakta

“Prestanimo spašavati ljude od života kakav njima ne smeta da žive i toksičnosti u kojima njima ne smeta da budu. Osnovno pitanje koje im postavljamo je: Jesi li ti ok sa tim?, Je li tebi ok u tome? Ako je odgovor potvrdan, ne diramo ništa, ne dajemo savjete, ne nudimo drugačija rješenja! Kada promjena treba da se desi, osoba će osjetiti nezadovoljstvo i nemir u sebi i tek tada će moći da čuje ono što joj govorimo”, jedan je od brojnih statusa koje, poput poruke u boci, sa Facebook stranice Psihoterapija - Gestalt - Umjetnost kontakta - plove do onih koji ih prepoznaju kao afirmaciju koja im baš u tom trenutku pogađa srce.

Sa željom da ukaže na smjernice koje bi pojedincima mogle pomoći da pronađu svoj put, psihoterapeutkinja Mirela Kadušić, u slobodno vrijeme, ostavlja poruke koje nose duboko značenje za pojedince koji odgovore traže.

- Jednostavno, uvijek mi je bila bliska i prirodna misao: Znanje je da se širi, kazala nam je na početku razgovora Mirela i dodala da vjeruje da smo svi povezani na neki način.

Naša sagovornica vjeruje u domino-efekat, te smatra da: “Ako je mene nešto dotaklo, pomoglo da bolje shvatim život, ljude, životne procese, onda će dotaći i nekog drugog i na sličan način pomoći i drugima.”

Mirela Kadušić, psihoterapeutkinja

Zbog toga na svojoj stranici objavljuje samo ono što osjeća istinom. Poenta je da ljudi prepoznaju iskrenost i zbog toga se povezuju, a i sama je povezana s mnogo ljudi kroz psihoterapiju, ali i stranicu. Za toksične odnose kaže da su ozbiljan problem za svakog pojedinca, a u konačnici i za društvo.

- Toksični odnosi uvijek imaju za rezultat devastiranog pojedinca sa narušenom slikom o sebi čiji je put ka ostvarenju punog potencijala blokiran, pojašnjava Mirela i dodaje se ne prepoznaju samo u partnerskim odnosima već i u odnosima unutar jedne porodice, unutar kolektiva, među prijateljima. U biti, možemo ih prepoznati u svakom međuljudskim odnosu.

- Ako osjećamo nemir, ako primjećujemo da skoro konstantno razmišljamo o tom odnosu, da smo konstantno u unutrašnjim dijalozima i monolozima, da sve manje pratimo potrebe svog tijela i duše, vrijeme je da preispitamo taj odnos iz objektivnijeg ugla, ističe sagovornica i dodaje da nam u takvim situacijama može pomoći stručnjak ili neko iz naše blizine ko ima kapacitet da bude objektivan.

Objašnjava da u toksičnom odnosu polako gubimo povjerenje u svoju intuiciju, sumnjamo u sebe, prilagođavamo se do nestajanja sopstvene autentičnosti.

- Naše tijelo reaguje. Sve u nama je uznemireno. Sve u nama nas upozorava, ali um nastoji da nađe opravdanje i razumije, kaže i objašnjava da je u tom raskoraku naša zaglavljenost.

Koliko će potrajati, ovisi o vremenu potrebnom da vratimo samopouzdanje.

Važno je naglasiti, s druge strane, da zdrav odnos prepoznajemo upravo po osjećaju sigurnosti, slobode i poštovanja. Tako se osjećamo s nekim ko ne pokušava da nas mijenja i usklađuje prema svojoj zamišljenoj slici. U tom odnosu možemo biti opušteni, disati punim plućima i osjećati da rastemo.

- Zdrav odnos ne znači da u njemu nema različitosti mišljenja i stavova, pa i sukoba, već da se sukobi rješavaju s poštovanjem i empatijom, poručuje Mirela.

Uzaludan posao

Iz toksičnog odnosa svi, prije ili kasnije, potražimo izlaz, a prvi korak znači osvijestiti da se nalazimo u takvom odnosu. Nakon toga potrebno je da stavimo svoje potrebe na prvo mjesto, a prije toga dobro bi bilo da naučimo razlikovati želje od potreba.

- Potrebe našeg tijela i duše su prioritet i udovoljiti im nije znak sebičnosti, već znak brige o sebi. Već sa ovim korakom mir se polako počinje vraćati, objašnjava sugovornica i predlaže da, ako ne možemo sami, potražimo podršku psihoterapije.

Također je u ovom procesu od iznimne važnosti da postavimo jasne granice.

- Važno je i da prihvatimo da ne možemo promijeniti drugu osobu. Možemo postaviti granice toj osobi, ali je ne možemo promijeniti ako to sama ne želi, kaže psihoterapeutkinja i podsjeća nas da možemo kontrolisati samo svoje ponašanje i način na koji reagujemo, nikako druge ljude.

- Ako odnos šteti našoj duši, nije naša dužnost da ostanemo, već da odemo, savjet je naše sagovornice koja dodaje da odlazak iz takvog odnosa nije slabost, već hrabrost.

Većina ljudi pomoć potraži tek kada više ne mogu da se nose sa teretom. Kada počnu da osjećaju simptome nesanice, anksioznosti, paničnih napada... Svijetao primjer su mlađe generacije koje sve više normalizuju psihoterapiju kao prevenciju i sastavni dio zdravog života.