Putevi prenosa

Putevi pristupa i širenja u urinarni trakt uključenih patogena na početku UTI su u suštini:

•        kanalikularni,

•        hematogeni,

•        limfni,

•        kontaktni.

Bakterije koje uzrokuju UTI dospijevaju u mokraćnu bešiku kroz uretru uzlaznim putem (kanalikularni put). Kao što je spomenuto, infekcija se može širiti i hematogeno – putem krvi iz upalnih žarišta smještenih na vanbubrežnim mjestima (pluća, kosti, srčani zalisci i crijeva), bakterijemija – bakterije u krvi, se može razviti s mogućom sekundarnom lokalizacijom u bubrežnom parenhimu. Hematogeno širenje je češće kod imunosuprimiranih i/ili dijabetičkih osoba, ali se često može javiti nakon hirurških zahvata, kao što su kateterizacija mokraćnog mjehura, endoskopski zahvati, drenaža apscesa itd. Putevi limfne difuzije često uključuju infekcije debelog crijeva (sigmoidno-rektum) koje se prenose na donji urinarni aparat.

Klinički simptomi

Simptomi nekompliciranih infekcija urinarnog trakta obično uključuju disuriju (bolno mokrenje), učestalo mokrenje, oklijevanje (otežano započinjanje mlaza mokrenja), hitnost (iznenadna potreba za mokrenjem), suprapubičnu bol – bol u predjelu mjehura ili nelagodu, grčeve mokraćnog mjehura i hematuriju (krv u urinu). Općenito, pacijenti s nekompliciranim infekcijama urinarnog trakta ne osjećaju groznicu, zimicu, mučninu, povraćanje ili bol u leđima/bokovima, ako su prisutni, više ukazuju na zahvaćenost bubrega.

Klinički simptomi se mogu preklapati, što otežava razlikovanje nekomplicirane infekcije urinarnog trakta od pijelonefritisa ili drugih ozbiljnih infekcija. Kada nije sigurno, obično je najbolje agresivno liječiti potencijalnu zahvaćenost gornjih urinarnih puteva.

Dijagnoza urinarne infekcije zasniva se na kombinaciji znakova, simptoma i rezultata analize urina, što se potvrđuje urinokulturom. Kliničari trebaju biti oprezni prilikom dijagnosticiranja urinarne infekcije isključivo na osnovu rezultata analize urina ili kulture kod asimptomatskih pacijenata. U odsustvu kliničkih znakova ili simptoma, prisustvo piurije ili bakteriurije ne mora nužno ukazivati ​​na urinarnu infekciju. Urin neugodnog mirisa ili mutan urin često je povezan s urinarnim infekcijama i bakteriurijom. Međutim, ovi nalazi sami po sebi ne opravdavaju liječenje antibioticima, osim ako pacijent ne pokazuje dodatne znakove ili simptome. U takvim slučajevima preporučuje se povećana hidratacija – unos tečnosti i temeljit pregled.

Specifične populacije

Kod starijih ili slabih pacijenata simptomi mogu uključivati ​​promjene u mentalnom stanju ili ponašanju, kao što su neobjašnjiva letargija (ekstremna iscrpljenost, umor i bezvoljnost), neorganizovan govor ili promijenjena percepcija. Najpouzdaniji pokazatelji kod ovih pacijenata uključuju promjene u mentalnom stanju, abnormalnu analizu urina (piurija i bakteriurija) i disurija (bolno mokrenje).