Ovo svako mora da zna: Simptomi čira, rizični faktori i lijekovi koji mogu spasiti želudac

Pacijentica se brzo oporavila/Pixabay/
ilustracija
Nastavak vijesti ispod promo sadržaja

Osim navedenog, čir češće nastaje u sklopu odgovarajućih životnih navika kao što su pušenje i konzumiranje alkohola.

 

 

Način ishrane i vrsta namirnica nemaju presudnu ulogu u nastanku čira, ali mogu da favorizuju njegovu pojavu ukoliko su prisutni drugi faktori rizika. Misli se na teže svarljive namirnice i namirnice koje stimulišu lučenje kiseline (alkohol, kafa, slatkiši, kisele namirnice, začini, zapržena jela, topla testa itd.)

 

Nastavak vijesti ispod promo sadržaja

 

Čir češće nastaje i u sklopu postojanja nekih hroničnih oboljenja (npr. bolesti sa poremećajem metabolizma kalcijuma, bubrežna insuficijencija itd.), a bitan faktor je i stres (akutni ili hronični) u sklopu kojeg je narušena ravnoteža autonomnog nervnog sistema odgovornog za motilitet digestivnog trakta, sekreciju kiseline i održavanje ravnoteže sredine u želucu i duodenumu.

 

 

Na kraju, 60 odsto osoba sa čirom imaju porodičnu pojavu ove bolesti, što potencira i značaj genetskih faktora.

Nastavak vijesti ispod promo sadržaja

 

 

Peptički ulkus (čir) – postavljanje dijagnoze

 

 

Nastavak vijesti ispod promo sadržaja

Postavlja se na osnovu anamnestičkih podataka, laboratorijskih analiza (mogu da pokažu anemijski sindrom ukoliko je ulkus komplikovan krvarenjem ili potvrde H.pylori infekciju) i tzv. zlatnog standarda u dijagnostici, endoskopskog pregleda gornjih dijelova digestivnog trakta – ezofagogastroduodenoskopija (EGDS).

U anamnezi su bitni podaci o eventualnom:

prethodnom liječenju ulkusa ili H.pylori infekcije,

prethodnim tegobama vezanim za digestivni trakt,

pridruženim bolestima,

Nastavak vijesti ispod promo sadržaja

stresu, traumi, životnim navikama,

 

 

a najvažnije – o upotrebi lijekova kao što su salicilati ili NSAIL.

 

Nastavak vijesti ispod promo sadržaja

 

Endoskopskim pregledom se utvrdjuje lokalizacija ulkusa, veličina, tip i izgled ulkusa. Treba napomenuti da je u sklopu pregleda obavezno uzimanje isečka – biopsije kod svakog čira lokalizovanog na želucu, jer takvi čirevi mogu biti i maligni, tj.predstavljati karcinom koji izgleda kao običan čir. Na postojanje karcinoma ukazuju i simptomi, tzv. simptomi alarma – intenzvini I pogoršavajući bolovi, progresivni gubitak težine, uporno povraćanje, anemija, palpabilna tumefakcija u stomaku. Ovi simptomi zahtevaju hitan pregled gastroenterologa.

U sklopu endoskopskog pregleda moguće su i terapijske intervencije, npr. kod čira komplikovanog krvarenjem. U takvim slučajevima se sprovodi hitan endoskopski pregled i ukoliko se uoči krvarenje, pomoću posebnih instrumenata se i zbrinjava.

 

 

Peptički ulkus (čir) – terapija

Terapiju čira čini kombinacija lijekova. Osnova su tzv. inhibitori protonske pumpe koji sprečavaju sekreciju i oslobadjanje hlorovodonične kiseline, a uz njih se primenjuju i kombinacije antibiotika sa ciljem lečenja H.pylori infekcije (obzirom na povezanost čira i H.pylori).

-Liječenje obično traje mjesec dana – ističe dr Milenković.

 Čir se može liječiti i samo primenom inhibitora protonske pumpe (IPP) koji mogu da dovedu do zaceljenja sluznice, ali se smatra da je moguća ponovna pojava čira jer nije liječena i H.pylori infekcija. Osim lekova, obavezna je i primena režima ishrane (manji, češći obroci, izbegavanje provocirajućih namirnica, prestanak pušenja i konzumiranja alkohola) kao i potpuna obustava primene štetnih lekova.

Hirurško liječenje čira

Hirurško liječenje se danas sprovodi samo u komplikovanim slučajevima – perforacije ili krvarenja koje ne može da se zbrine endoskopski (pre pojave endoskopije hirurški su se lečili i svi krvareći ulkusi) i svodi se na ili resekciju dela želuca i dvanaesterca ili samo na suture – zašivanje zida. Hirurško liječenje se sprovodi i kod stenoza nastalih nakon dugotrajne evolucije ulkusne bolesti.

– S obzirom na navedeno, prevencija ulkusne bolesti bi se prije svega sastojala u racionalnoj upotrebi lekova. Štetni lekovi se danas široko koriste u populaciji, naročito u starijoj populaciji, a ako su oni neophodni u terapiji izvesnih oboljenja, uz njih je obavezna i upotreba IPP u cilju zaštite sluznice želuca i duodenuma (tzv.gastroprotekcija). Gastroprotekcija se primjenjuje stalno dok se primenjuju i štetni lijekovi (po preporukama, navedeno mora da se sprovodi na nivou primarne zdravstvene zaštite) – objašnjava dr Milenković.

– Osim toga, osobe koje su bolovale zbog čira, a i nevezano za to, trebale bi da primenjuju odgovarajući režim ishrane, izbjegavaju provocirajuće namirnice, prestanu sa pušenjem I konzumiranjem alkohola i utiču na regulaciju stresa – ističe dr Milenković.

– Treba napomenuti i značaj edukacije i podizanja svijesti populacije, prije svega u svjetlu racionalne upotrebe lijekova – poručuje dr Milenković.