Naučnici tvrde da su otkrili prirodnu alternativu za Ozempic
Naučnici su možda pronašli način kako prirodno regulirati nivo šećera u krvi i kontrolirati žudnju za slatkišima, slično učinku lijekova poput Ozempica. Ključ ovog procesa, otkriven kod miševa i ljudi, leži u jednoj specifičnoj crijevnoj bakteriji i njenim metabolitima – spojevima koji nastaju tokom probave.
Istraživački tim sa Univerziteta Jiangnan u Kini dokazao je da povećanjem prisutnosti bakterije Bacteroides vulgatus u crijevima dijabetičnih miševa mogu potaknuti lučenje hormona glukagonu sličnog peptida-1 (GLP-1). Ovaj hormon prirodno proizvodi organizam i igra ključnu ulogu u regulaciji nivoa šećera u krvi i osjećaja sitosti, piše Science Alert.
Mehanizam djelovanja GLP-1 imitira lijekovi poput semaglutida, aktivnog sastojka Ozempica, koji se koristi za liječenje dijabetesa tipa 2. Kod osoba s dijabetesom često dolazi do smanjene funkcije GLP-1, što uzrokuje poteškoće u kontroli šećera u krvi, pa su ovi lijekovi od velike pomoći.
Međutim, cilj naučnika je pronaći način kako potaknuti tijelo da samo proizvodi više GLP-1. Prema autorima studije, crijevna mikroflora igra ključnu ulogu u tome. "Sve veći broj istraživanja otkriva da naša žudnja za određenim vrstama hrane potječe od signala koje šalje crijeva, važan organ u formiranju prehrambenih preferencija," ističu naučnici.
Jedna od ključnih otkrivenih veza jeste hormon FGF21, koji je povezan s kontrolom žudnje za šećerom. Kod miševa koji nisu mogli proizvoditi protein crijeva poznat kao Ffar4, populacija bakterije B. vulgatus se smanjila, što je uzrokovalo manju proizvodnju FGF21 i povećanu sklonost prema slatkišima.
Kada su miševi tretirani metabolitima bakterije B. vulgatus, došlo je do povećanog lučenja GLP-1, što je zauzvrat stimuliralo proizvodnju FGF21. Ovo je rezultiralo boljom kontrolom nivoa šećera u krvi i manjom žudnjom za slatkišima.
Kod ljudi, istraživanja su pokazala da genetske varijacije hormona FGF21 povećavaju sklonost prema konzumaciji slatke hrane. Analiza krvi 60 osoba s dijabetesom tipa 2 i 24 zdravih ispitanika otkrila je da mutacije gena Ffar4, koje smanjuju proizvodnju FGF21, mogu biti važan faktor u razvoju dijabetesa.
Iako je istraživanje još uvijek u ranoj fazi, naučnici vjeruju da rezultati pružaju potencijalnu strategiju za prevenciju dijabetesa. Dalja istraživanja će pokazati da li se slični učinci mogu postići i kod ljudi.
Ovo otkriće otvara vrata ka novim mogućnostima u liječenju i prevenciji dijabetesa kroz manipulaciju crijevnom mikroflorom i prirodnim procesima u organizmu.