Laboratorijski testovi i analize

Nakon što se pretpostavi klinička sumnja, potrebni su laboratorijski testovi, a u nekim slučajevima i slikovni pregledi, kako bi se potvrdila dijagnoza. U kontekstu laboratorijske dijagnostike, možemo razlikovati pretrage nivoa I i II.

Istraživanja nivoa I

- Kompletan test urina (fizičko-hemijski i urinarni sediment): korišteni uzorak je srednji mlaz. Prva mokraća se isključuje, budući da je potencijalno kontaminirana bakterijama prisutnim u uretri u trenutku mokrenja. Uzorak se sakuplja u sterilnu posudu.

- Fizičko-hemijska analiza uključuje procjenu boje i stepena prozirnosti, nakon čega slijede pregledi test trakama, kojima se procjenjuje prisustvo nitrita i leukocitne esteraze. Prisustvo nitrita, produkta bakterijske aktivnosti, i povišeni nivoi leukocitne esteraze ukazuju na infekciju urinarnog trakta. Oba pregleda se izvode zajedno i, ako su oba pozitivna, snažno ukazuju na infekciju urinarnog trakta.

- Analiza urinarnog sedimenta omogućava direktno posmatranje (optičkim mikroskopom) urina nakon centrifugiranja. Takvim pregledom moguće je uočiti prisustvo i karakteristike (kvalitativne i kvantitativne) kristala, cilindara, eritrocita, leukocita, bakterija, fermenata i ljuskavih epitelnih ćelija.

- Urinokultura i antibiogram imaju za cilj identifikaciju uzročnika odgovornog za moguću infekciju i određivanje njegove osjetljivosti na različite kategorije testiranih antibiotika. Urinokultura se također treba provesti na srednjem mlazu urina, koji se čuva u mokraćnom mjehuru najmanje šest sati kako bi se pogodovao rast dovoljnog broja bakterija (uzorak se obično uzima ujutro).

Istraživanja nivoa II

- Imunološka istraživanja: test direktne i indirektne aglutinacije i enzimski imunosorbentni test (ELISA) i radioimunotest (RIA) doze imunoglobulina prema patogenima (rijetko se izvode).

- Kulture tkiva

- Dijagnostičko snimanje: koristi se u slučajevima kada je potrebno identificirati akutne infektivne procese koji zahtijevaju detaljnija istraživanja ili u slučaju kompliciranih ili sekundarnih infekcija. Dostupne metode snimanja koje se trenutno koriste uključuju:

•        ultrazvuk bubrega-uretera-mjehura (KUB), s mogućom procjenom ostatka urina u mjehuru, nakon mokrenja (PVR);

•        uro-kompjuterizirana tomografija (CT);

•        magnetska rezonancija (MRI), posebno karlice;

•        retrogradna i mikcijska uretro-cistografija – prikaz kompletne mokraćne cijevi

-        Druga neradiološka istraživanja koja se mogu češće koristiti za utvrđivanje pogodujućih uzroka UTI su:

•        urodinamsko istraživanje;

•        dinamička scintigrafija bubrega (proučavanje peristaltike uretera, procjena vezikoureteralnog refluksa).