Zbog kartela je pobjegla s kćerkom u SAD: Oteli i djeda, dobijali snimke na kojima mu režu prste
Putovanje u Disney World na Floridi, koje je Gabriela obećala svojoj kćerki, trebalo je biti odmor iz snova.
Umjesto toga, pretvorilo se u jednosmjernu kartu za bijeg od terora koji je zavladao njenim životom u Ekvadoru. Gabriela je živjela, kako kaže, "normalan život srednje klase" u Guayaquilu: 15 godina radila je na televiziji, otplaćivala hipoteku, a kćerka joj je pohađala privatnu školu, piše BBC.
Dok je pratila vijesti o eskalaciji nasilja u Ekvadoru, gdje se bande bore za kontrolu ruta za krijumčarenje kokaina, a ubistva i iznude postaju svakodnevica, vjerovala je da su mete samo "milioneri". Ubrzo je stigla prva prijetnja - telefonski poziv s upozorenjem da plati bandi ili će biti ubijena. Znali su gdje radi i registarsku oznaku njenog automobila. U vrijeme planiranog odmora otet je djed njene kćerke. Porodica je bila prisiljena platiti desetine hiljada dolara otkupnine, a kao dokaz su dobijali snimke na kojima mu režu prste. Na kraju je ubijen, a njegov odsječeni prst poslan je u boci kao brutalna poruka. U strahu za njen život, partner joj je rekao da s kćerkom ode na putovanje i da se ne vraća.
Gabriela je sada jedna od miliona ljudi u Sjedinjenim Američkim Državama s neriješenim zahtjevom za azil. Iako precizni podaci nisu dostupni, mnogi tražitelji iz Latinske Amerike kao razlog bijega navode nasilje kartela, koje je naglo poraslo u zemljama poput Ekvadora. No, stručnjaci za imigraciono pravo upozoravaju da je sve teže dokazati slučaj pred američkim vlastima. Američki zakon o azilu, zasnovan na Konvenciji o izbjeglicama nakon Drugog svjetskog rata, priznaje pet osnova za zaštitu: progon po osnovu rase, vjere, nacionalnosti, političkog mišljenja ili pripadnosti određenoj društvenoj skupini. Nasilje kartela ne uklapa se jasno ni u jednu od tih kategorija. Prema Kathleen Bush-Joseph iz Instituta za migracijsku politiku, zakon je predmet "mnogih, mnogih tumačenja".
Tokom prvog mandata Donalda Trumpa, njegova administracija je dodatno otežala dobijanje azila zbog nasilja bandi ili porodičnog nasilja. Trumpov državni tužilac postavio je visoku ljestvicu, zahtijevajući da "podnosilac zahtjeva mora dokazati da je vlada odobrila privatne radnje ili pokazala nesposobnost da zaštiti žrtve". Gabriela objašnjava da je prijavljivanje prijetnji u Ekvadoru izuzetno rizično.
- Ako imate sreće i uhvate kriminalca, vjerovatno će sljedeći dan izaći i pokušati vas ubiti iz osvete, kaže ona.
Iako je Bidenova administracija ukinula to tumačenje, zakon je ostao isti, ostavljajući one koji bježe od kartela u pravnom limbu. Trump je u međuvremenu kriminalne kartele označio kao mete svoje imigracione politike, proglašavajući ih terorističkim organizacijama i deportujući one koje je povezao s njima. Stručnjaci upozoravaju da to može imati dvosmjeran učinak za žrtve - mogli bi biti prepoznati kao žrtve "terorista", ali i optuženi da su pružali "materijalnu podršku" tim grupama.
Gabriela se slaže s Trumpom da su članovi kartela "teroristi" i nada se da će ih vlasti tako i tretirati, priznajući žrtve kao osobe kojima treba zaštita.
- Željela bih da predsjednik odobri azil onima koji bježe od nasilja ovih terorista" poručuje. No, dok čeka intervju za azil, za koji još nema datum, živi u stalnom strahu. "Bojimo se otkako je predsjednik Trump preuzeo dužnost", priznaje. Ima radnu dozvolu i radi duge smjene u jednoj američkoj fabrici.
- Naš život se sastoji od posla, kuće, posla, ničega drugog. Ne želim nas izlagati još jednoj traumi, kaže, dodajući kako strahuje da bi i najmanja greška mogla dovesti do deportacije. Zbog toga pazi na sve – od ograničenja brzine do pristojnog ponašanja u svakoj situaciji, čak i kad doživi rasizam.
Njene strahove dijeli i Maria, lezbijka iz Durána, jednog od najnasilnijih gradova na svijetu. Nakon što je banda pokušala da je iznudi i fizički napala uz riječi "Zato što misliš da si muškarac, misliš da ti se ništa neće dogoditi", prijavila je slučaj policiji, prodala motocukl i pobjegla u SAD. Danas radi kao peračica suđa u New Yorku, a saslušanje za azil zakazano joj je tek za 2028. godinu.
- Ne možeš uživati u životu. Moraš se skrivati, ne znaš kada bi se mogla dogoditi racija", kaže. Sličnu sudbinu ima i Luis, taksista koji je pobjegao iz Durána nakon što su bande pokušale da iznude vozače iz njegove zadruge. "Nikada nisam razmišljao o emigraciji. Ali toliko mojih prijatelja je ubijeno", govori misleći na one koji su odbili platiti.
U SAD-u trenutno na rješavanje čeka oko četiri miliona zahtjeva za azil, a proces traje godinama. Rekordnih 60.000 ljudi nalazi se u pritvoru dok čekaju saslušanje. Mario Russell, izvršni direktor Centra za migracijske studije, kaže da se pritvor koristi kako bi se ljude natjeralo da odustanu i pristanu na deportaciju. Glasnogovornik američke imigracione službe, Matthew J. Tragesser, tvrdi da zakon štiti "vrlo ograničen broj progonjenih stranaca" i krivi zaostatke za "lažne i neozbiljne" zahtjeve.
- Neriješen zahtjev za azil ne čini strance imunim na provedbu zakona, dodaje.
Gabriela, Maria i Luis insistiraju da su žrtve nasilja kartela pogrešno shvaćene. Kažu da kriminalce treba deportovati, ali da imigranti koji poštuju zakon i "plaćaju porez" zaslužuju priliku. "Želimo ono što svi žele: raditi, živjeti u stanju zakona i reda, i više ne živjeti u teroru, ne znajući hoćete li se vi ili vaše dijete vratiti kući, zaključuje Gabriela.
