(VIDEO) Evo kako izgleda kada meteorit udari u Zemlju
Ilustracija/Canva
Kanadska pokrajina Otok princa Edwarda postala je svjedokom nevjerovatnog događaja kada je Ring kamera na kućnim vratima snimila trenutak udara meteorita. Incident, koji se dogodio 25. jula 2024. godine, zabilježen je ispred doma Joa Velaiduma, dok su on i njegova supruga Laura šetali psa.
Velaidumovi su, nakon povratka kući, primijetili ostatke crnih kamenčića na prilazu, a Laura je odmah posumnjala na meteorit. Video snimak s njihove kamere potvrdio je da se radi o rijetkom događaju – meteorit je pogodio tlo samo nekoliko minuta nakon što je Velaidum stajao na tom mjestu.
„Dok smo bili vani, Laura i ja smo pričali s njenim roditeljima, koji su čuli glasnu eksploziju. Po povratku, vidjeli smo ostatke po cijelom prilazu. Kada smo pregledali snimak, šokirali smo se. Meteor je udario tačno tamo gdje sam stajao samo nekoliko minuta ranije“, rekao je Velaidum.
Uz pomoć renomiranog stručnjaka za meteorite Chrisa Herda s Univerziteta Alberta, fragmenti meteora su analizirani i potvrđeno je da je u pitanju obični hondrit, vrsta svemirske stijene koja najčešće pada na Zemlju. Meteorit, nazvan „Charlottetown Meteorite“, potiče iz asteroidnog pojasa između Marsa i Jupitera.
Herd je za CBC istakao važnost ovog otkrića: „Ovo je prvi put da imamo i zvuk i sliku udara meteora. Svaki takav događaj pruža nove uzorke iz svemira i doprinosi razumijevanju svemirskih tijela.“
Velaidum se prisjeća kako je trenutak prije udara meteora stao da pomakne povodac svog psa s travnjaka zbog predstojećeg dolaska vrtlara. „Nevjerovatno je razmišljati da sam mogao biti pogođen meteoritom. Da sam ostao na tom mjestu samo nekoliko minuta duže, vjerovatno ne bih preživio“, rekao je.
Ovaj događaj izazvao je pažnju naučne zajednice, budući da se radi o prvom meteoritu ikada pronađenom na Otoku princa Edwarda. Prema Herdu, svaki takav uzorak donosi neprocjenjive informacije iz svemira.
Fotografije fragmenata meteorita objavio je Univerzitet Alberta, uz napomenu da su prikupljeni fragmenti težili ukupno 95 grama i bili neprocjenjiv doprinos proučavanju svemirskih tijela.
