Trumpov zaokret iz Azije
Richard Haass/ AUTOR!!!
Američki predsjednik Donald Trump proveo je veći dio posljednjeg tjedna listopada u Aziji. Uspio je postići prekid vatre na nekoliko frontova trgovinskog rata koji je uglavnom sam stvorio, nakon što je nametnuo carine i prijateljima i neprijateljima. Ono što nije učinio, međutim, bilo je stvaranje trajnih struktura u gospodarskoj sferi niti otklanjanje sve većih sumnji u stratešku predanost Sjedinjenih Država regiji.
Svakako, bilo je i nekih vrijednih postignuća. Trumpovi sastanci u Japanu, vjerojatno najvažnijem američkom savezniku danas, zbog svoje ekonomske i vojne težine, te ključne uloge u uravnoteženju jače i asertivnije Kine, prošli su dobro ili bolje nego što se itko mogao nadati. Obilježje vanjske politike Trumpove administracije je strogost prema prijateljima i saveznicima, ali Trump i prva japanska premijerka Sanae Takaichi odlično su započeli. Pomoglo je to što je Takaichi bila blisko povezana s bivšim premijerom Abeom Shinzōom, stranim vođom koji je izgradio najbliži odnos s Trumpom tijekom njegovog prvog predsjedničkog mandata. Također je pomoglo to što Japan troši više na obranu i nudi znatno povećanje svojih ulaganja u SAD.
SAD i Južna Koreja također su uspjeli poboljšati svoje ekonomske odnose. Jasno je da su američki saveznici u Aziji, kao i u Europi, postali bolji u upravljanju često teškim diplomatskim plesom s Trumpom. Laskanje, darovi i pompa, u paketu s povećanjem obrambenih troškova i ulaganja u SAD, mogu osigurati uspješan posjet.
Pozitivan ton ovih sastanaka stvorio je snažnu kulisu za bilateralni sastanak između Trumpa i kineskog predsjednika Xi Jinpinga. Sastanak je donio svojevrsno primirje u trgovinskom ratu između SAD-a i Kine, ali nije riješio temeljna ekonomska trenja niti se pozabavio rastućim geopolitičkim napetostima između dva najveća svjetska gospodarstva. Kina će nastaviti s nekim skromnim kupnjama američke soje, obećala je obuzdati izvoz kemikalija koje se koriste za proizvodnju fentanila i odgoditi ograničenja izvoza rijetkih zemalja za godinu. SAD će sa svoje strane smanjiti ukupne carine na kinesku robu s 57% na 47%. Čini se da je sporazum o aplikaciji TikTok platforme blizu finalizacije. Čini se da su nove kontrole izvoza koje ograničavaju količinu napredne američke tehnologije koja se može uvoziti u Kinu stavljene na čekanje.
Ali primirje nije trajni mir. Trgovinski problemi mogli bi se i vjerovatno hoće ponovno pojaviti, slično kao što su se nedavno pojavili između SAD-a i Kanade, kada je Trumpa razljutio televizijski spot vlade Ontaria, a u kojem je citirana Reaganova kritika carina. Štoviše, zbog ovisnosti opskrbnih lanaca mnogih američkih tvrtki o pristupu kineskim mineralima i komponentama, Kina zadržava važnu polugu utjecaja na SAD koja bi se mogla iskoristiti usred bilo kakve krize.
Možda još važnije, ono što nije proizašlo iz sastanka Trumpa i Xija jest nikakvo sveobuhvatno opravdanje za ovo doba odnosa SAD-a i Kine, onog koje upravlja ne samo trgovinom i ulaganjima već i geopolitičkim razlikama. Stoga ne čudi da su ovi razgovori završili bez zajedničkog razumijevanja o Tajvanu, dok će se kineska kupnja ruske energije i podrška ruskoj vojsci nastaviti. Iako će se ta pitanja sigurno pojaviti, pa čak i dominirati Trumpovim najavljenim posjetom Kini sljedećeg travnja, napredak je daleko od zajamčenog.
U regiji se osjećalo olakšanje što su se ekonomski odnosi SAD-a i Kine malo stabilizirali, budući da nitko ne želi biti prisiljen birati između dvije velike sile. Za mnoge je Kina njihov najveći trgovinski partner i vojna sila s kojom se treba računati. Istodobno, mnoge indo-pacifičke zemlje ovise o SAD-u za svoju sigurnost i ekonomsku dobrobit.
No, nije sve išlo dobro u regiji tijekom Trumpovog boravka. Odnosi SAD-a s Vijetnamom, poput onih s Indijom, pogoršali su se. Kina će biti glavni korisnik ovog distanciranja između SAD-a i zemalja koje bi mogle zakomplicirati kinesko obrambeno planiranje. Općenito, SAD su naštetile svom ugledu u mnogim zemljama u regiji odbijanjem pridruživanja Sveobuhvatnom i progresivnom sporazumu o transpacifičkom partnerstvu, glavnom trgovinskom sporazumu regije, te Trumpovom liberalnom upotrebom carina.
Mnogi su, također, nelagodni zbog događaja unutar SAD-a. Zatvaranje savezne vlade odražava zemlju toliko podijeljenu da ne može učinkovito funkcionirati, mišljenje koje je već postalo rašireno zbog nemogućnosti vlade da se nosi s rastućim dugom zemlje. Slično tome, stroga ograničenja imigracije, smanjenje saveznog financiranja istraživanja i napadi na sveučilišta, postavljaju pitanja o dugoročnoj konkurentnosti i pouzdanosti SAD-a.
Najviše uznemiruju trendovi u američkoj vanjskoj politici. Američka nedosljednost u podršci Ukrajini i njihova blagost prema Rusiji stvorili su strahove da će SAD odabrati sličan pristup za postupanje s Tajvanom (i Južnim kineskim morem) i Kinom.
Američki prijatelji i saveznici u Aziji također ne mogu razumjeti američku vojnu akciju uz obalu Venezuele u nastojanju da se čini da je osmišljena za rušenje režima Nicolása Madura, raspoređivanje Nacionalne garde od Trumpove administracije u američkim gradovima i pritiske na panamsku vladu da se odrekne kontrole nad Panamskim kanalom. Najavljene namjere smanjenja broja američkih trupa u Europi dodatno će pojačati dojam da je američka vanjska politika u tranziciji.
Mogao bi se oprostiti zaključak da je zaokret prema Aziji koji je započeo predsjednik Barack Obama zamijenjen zaokretom prema zapadnoj hemisferi. Ne treba ni spominjati da to nije zaokret na koji su američki prijatelji i saveznici u Aziji računali i računaju.
(Autor je počasni predsjednik Vijeća za vanjske odnose, viši savjetnik u Centerview Partnersu, istaknuti sveučilišni znanstvenik Sveučilišta u New Yorku i autor tjednog biltena Substacka Home & Away)
