Trump se kune u carine, dolar pao na najniže grane: Postavio 5 ciljeva, nije ostvario nijedan
Američki dolar pao je na najniži nivo u posljednje tri godine, izazvavši zabrinutost među ekonomistima i investitorima, ali i dodatne glavobolje američkim kompanijama koje uvoze robu iz inostranstva. Slabiji dolar, uz već uvedene carine, dodatno poskupljuje uvoz, što se direktno odražava na rast troškova i sve neizvjesniju budućnost poslovanja.
Iako je dolar u prošlosti bio sigurna luka u trenucima globalne tržišne nestabilnosti, ovaj put trend je drugačiji. Nakon pandemije, američka valuta je kratkotrajno ojačala zahvaljujući relativno snažnom ekonomskom oporavku. Novi zamah doživjela je prošle jeseni, dijelom i zbog očekivanja da bi politika tadašnjeg predsjednika Donalda Trumpa mogla dodatno stimulirati rast. Međutim, uvođenje carina preokrenulo je trend.
Kako ocjenjuju analitičari, slabljenje dolara danas signalizira rast nepovjerenja prema američkoj imovini. "To znači da su ulagači općenito zabrinuti za američku imovinu", kaže John Canavan, glavni analitičar Oxford Economicsa. Dodaje da se sve češće u financijskim krugovima postavlja pitanje može li dolar i dalje zadržati status vodeće svjetske rezervne valute.
Rast kamatnih stopa koje investitori traže za američki državni dug, te političke tenzije izazvane agresivnom carinskom politikom, dodatno narušavaju povjerenje. Mnogi već govore o mogućem zaokretu svjetskih tokova kapitala – ne samo od SAD-a, već i od dolara.
Trumpova administracija, s druge strane, nastoji ostati vjerna pet ključnih ciljeva trgovinske politike. Jedan od njih je sklapanje povoljnijih trgovinskih sporazuma. Bijela kuća tvrdi da pregovori s drugim zemljama daju prve rezultate, ali većina je još uvijek u fazi nacrta, a pojedine carine već su bile povučene, što dodatno potkopava osjećaj dosljednosti.
Cilj jačanja američke industrije također je pod znakom pitanja. Nestabilnost carinske politike onemogućava dugoročno planiranje, a kompanije sve češće odgađaju veće investicije. U međuvremenu, povrat radnih mjesta iz Azije ostaje nerealizovan – Sjedinjene Države nemaju radnu snagu spremnu raditi za niske nadnice, a Kina dominira u tehnološkom sektoru.
Najrizičniji dio Trumpove agende svakako je trgovinski rat s Kinom. Iako politički može koristiti, ekonomski nosi ogromne rizike. Visoki carinski prihodi, koje Trump koristi kao argument u svoju korist, dolaze samo dok traje potrošnja uvoznih proizvoda. Kada se tržište prebaci na domaće alternative – prihodi opadaju, a cijene rastu.
Obećanje o nižim cijenama za američke potrošače, koje je bilo jedno od centralnih obećanja, pokazuje se kao teško ostvarivo. Gotovo svi ekonomski stručnjaci slažu se – nove carine znače više cijene, jer se uvoz poskupljuje, a domaća proizvodnja ne može pokriti količine ni konkurisati cijenom.
Rezultat? Trumpova trgovinska politika zasad više zbunjuje nego što donosi rezultate. Pregovori jesu pokrenuti, ali su kompanije neodlučne, potrošači suočeni s višim cijenama, a sukob s Kinom ostaje otvorena rana američke ekonomije. Ciljevi su još daleko, a put prema njima – sve nesigurniji.
