Tri godine rata u Ukrajini: Trump pružio ruku Putinu, Evropa se nalazi na prekretnici

Dvadeset četvrtog veljače 2022. godine, na opće iznenađenje u svijetu, počeo je u Ukrajini najveći i najsmrtonosniji rat od kraja Drugog svjetskog rata, izazvan ruskom agresijom, kojem se još ne vidi kraj, jer unatoč nekim najavama, nije izgledno ni primirje, a kamoli svršetak trogodišnjih borbenih djejstava. Doduše, američki predsjednik Donald Trump je u svojoj izbornoj kampanji obećao da će rat okončati za 48 sati, ali u izborno vrijeme štošta se izjavljuje, pa i ono što nije realno, mada onima koji to žele čuti lijepo zvuči.

Sasvim je druga priča to što se Trump, umjesto da pomogne žrtvi, opredijelio da o kraju rata razgovora samo s Vladimirom Putinom i tako poništio sve ono za šta se u obrani Ukrajine zalagao njegov prethodnik Joe Biden. A na gubitku, nažalost, može biti samo Ukrajina.

Mrtvi na obje strane

Premda nije uspjela realizirati svoje prvotne maksimalističke ciljeve te ući u Kijev, Odesu i druge ukrajinske gradove i krajeve, Putinova Rusija zauzima više od 20 posto površine susjedne države. Samo u 2024. godini Rusi su osvojili više od 4.000 četvornih kilometara ukrajinskog teritorija. Od siječnja 2023. borbe i ruski zračni udari odnijeli su više od 40 tisuća ukrajinskih civilnih života, a više od 10 milijuna ljudi je raseljeno.

Broj poginulih ukrajinskih vojnika se taji, ali po mnogim procjenama premašio je 50 tisuća. Štete na ukrajinskoj proizvodnoj i energetskoj infrastrukturi daleko nadilaze 400 milijardi eura, a gotovo 15 milijuna Ukrajinaca danas preživljava isključivo od humanitarne pomoći.

Ogromna proizvodna i ekonomska šteta od Putinova rata pridonijela je i brojnim drugim svjetskim humanitarnim krizama: riječ je o tektonskom potresu u tkivu cijelog svijeta.

Prema pouzdanim podacima, Rusija je kao agresor u Ukrajini do sada izgubila više od 850 tisuća svojih vojnika, što uključuje ranjene, mrtve, nestale i zarobljene. U Moskvi je zabranjeno da se javno govori ili piše o njihovim gubicima, ali najviše zahvaljujući rodbini ubijenih ili ranjenih, javnost, ipak, saznaje pravu istinu o “specijalnoj vojnoj operaciji” koju Rusija provodi u Ukrajini.

Indikativno je da je rusko Ministarstvo obrane, zbog lošeg zapovijedanja, od početka agresije do sada smijenilo veliki broj nesposobnih starješina, među kojima i nekoliko generala. Čak osam generala je poginulo na frontu, a Moskva je priznala da ih je četvoro ubijeno i oni su sahranjeni uz sve vojne počasti.

Iz zapadnih medija se saznalo da je Putin temeljito transformirao rusko društvo kako bi bez problema masovno žrtvovao Ruse i Rusiju, čak ako bi se rat nastavio i u naredne tri godine. Jedan engleski list je otkrio da je Putin prije pada svoje ekonomije osnažio represiju i propagandu, pokazno likvidirao svu oporbu i uzdigao na dominantne položaje ruske ultranacionaliste koji vjeruju samo u silu. Oni zagovaraju stalnu mobilizaciju ruskog naroda i sredstava za borbu unatoč velikim ljudskim gubicima.

U ovoj retrospektivi treba podsjetiti da je Rusija 21. veljače 2022. službeno priznala dvije samoproglašene separatističke države u Donbasu i otvoreno poslala svoje vojnike radi obrane tih teritorija od mogućih ukrajinskih akcija. Nije Moskvi bilo dovoljno da prisvoji ove teritorije, nego je otišla i korak dalje i tri dana kasnije napala Ukrajinu.

Veliki dio međunarodne zajednice osudio je rusku agresiju i optužio Moskvu za kršenje međunarodnog prava i gaženje ukrajinskog suvereniteta. Mnoge zemlje uvele su ekonomske sankcije protiv Rusije, ruskih pojedinaca i firmi i blokirale im račune. Ruski odgovor je bio prelazak na ratnu privredu, što je praktično značilo da prioritet ima vojna industrija, a da se opći i osobni standard ruskih građana znatno smanjio.

Jak otpor branitelja

Kada se pokazalo da se Ukrajina brani bolje od očekivanja, žurnu vojnu pomoć u oružju i drugom ratnom materijalu u Ukrajinu su počele slati Sjedinjene Američke Države, Kanada, Ujedinjeno Kraljevstvo, Njemačka, Belgija, Francuska, Švedska, Nizozemska, Češka, Italija, Portugal, Grčka, Rumunjska, Španjolska, Hrvatska, Poljska i Slovačka.

Oružje je do Ukrajine u pravilu dolazilo preko teritorija Poljske, budući da je Mađarska (jedina među članicama NATO-a) zabranila tranzit vojnog materijala za Ukrajinu preko svog teritorija. Već krajem svibnja 2022. u Ukrajinu je izvršena prva isporuka samovoznih dalekometnih raketnih sustava M142 HIMARS i M270 MLRS iz SAD-a, a ubrzo potom su takve sisteme Ukrajini obećali iz svojih vojnih zaliha isporučiti također Ujedinjeno Kraljevstvo i Norveška. Izvršena je ubrzo i isporuka protubrodskih projektila Harpoon iz Danske. Iz Kanade su Ukrajini isporučeni dalekometni 155-milimetarski projektili za haubice Excalibur itd.

Problem je bio u tome što ukrajinski vojnici nisu brzo mogli da se osposobe za rukovanje ovim zapadnim oružjem, budući da su uglavnom imali ono istočnog porijekla, pa čak i zalihe iz bivšeg Sovjetskog saveza. Učinili su najviše što su mogli i, uz pomoć inozemnih instruktora, zadali odlučne udare agresoru.

Potom se onda 6. kolovoza 2024. dogodio zaokret: ukrajinske snage su iznenadno probile kroz rusku granicu u Kursku oblast. Prema ruskim izvorima, u borbama u Kurskoj oblasti s ukrajinske strane sudjelovalo je oko 1.000 vojnika i više od 24 oklopnih vozila. Snage su u tri dana probile 20 kilometara u ruski teritorij i zauzele 350 km², a cilj im je, objavila je Al-Jazeera, bio grad Sudža.

Do 13. kolovoza napad je uzrokovao evakuaciju oko 121.000 civila, dok je ranjeno barem 12.000. Ukrajinski izvori navode da je uspješno okupirano 1.000 km ruskog teritorija, dok ruski tvrde da se napad probio 12 km duboko u teritorij po dužini od 40 km te da ukrajinske snage drže 28 naselja. Zbog angažiranja najvećeg dijela operative na ukrajinskom ratištu, Moskva je, da bi obranila Kursk, angažirala korejske plaćenike.

I kakav će biti ishod rata u Ukrajini? S Trumpovom rukom široko ispruženom prema Putinu, Europa se našla na povijesnoj prekretnici: preuzeti odgovornost za svoju sudbinu ili se prepustiti na milost i nemilost hirovima velikih predatora. Trump uvažava isključivo sirovu silu koja je kompatibilna vlastitoj, a ishod bi bio u korist Rusa i, nažalost, na štetu Ukrajine.