"Svijet od jučer 2.0": Da li Evropa ulazi u novu pukotinu vremena?

Dok je Drugi svjetski rat bjesnio u Evropi početkom 1940-ih, njemački izdavač u egzilu u Stockholmu objavio je memoare Stefana Zweiga pod nazivom “Die Welt von Gestern: Erinnerung eines Europäers” (Svijet od jučer: Memoari jednog Evropljanina). Zweig, pun tuge, opisuje “pukotinu vremena” koja je dovela staru Evropu do kraja u bijesu dva strašna svjetska rata.

Da li Evropljani danas prolaze kroz još jednu takvu pukotinu? Da li ponovo svjedočimo nestanku starog poretka - jedinog koji je većina nas ikada poznavala? Ako je tako, to je neizreciv gubitak. Stari poredak je garantovao mir, sigurnost i prosperitet - u početku samo zapadnoj Evropi, ali potom i ostatku evropskog kontinenta (sa izuzetkom bivše Jugoslavije) nakon 1989. godine. To sretno vrijeme sada sve više liči na Svijet jučer 2.0. (The World of Yesterday 2.0)

Vrijedi se podsjetiti da je prethodno povlačenje Amerike s kontinenta stvorilo fatalnu priliku za radikalne ideologije i propagandu mržnje. Pod Hitlerom i nacistima, ekstremni nacionalisti, oni koji veličaju nasilje i rasizam, neprijatelji demokratije i vatrene pristalice diktature odlučili su da je došao njihov trenutak. Nacisti su preuzeli vlast i namjerno izazvali Drugi svjetski rat, gurajući Evropu u ponor.

Gdje se danas nalazimo?

Rusija je ne samo pokrenula osvajački i rat uništenja protiv Ukrajine, već je upadima dronova u Poljsku i Rumuniju, te borbenim avionima koji lete iznad Estonije počela testirati i spremnost NATO-a da brani svoj zračni prostor. Ipak, iako su od povratka Donalda Trumpa u Bijelu kuću američke izjave solidarnosti često zvučale prilično slabo, bilo bi pogrešno reći da je situacija uporediva sa svjetskim ratom.

Umjesto toga, ruski predsjednik Vladimir Putin vidi priliku da preoblikuje - uz Trumpovu (dobrovoljnu ili prisilnu) pomoć - svjetski poredak u svoju korist. Evropa je prva luka za njegovu revizionističku strategiju jer je vojno slaba i neodlučna i više ne može u potpunosti računati na Ameriku.

Ovdje u Evropi mnogi se pitaju kojoj svrsi bi trebala služiti Trumpova politika. Zašto se trudi oslabiti Sjedinjene Američke Države i širi Zapad? Zašto je tako blag prema Putinu?

Trump se možda boji eskalacije rata u Ukrajini u veliki požar, ali njegov pristup povećava šanse upravo za taj ishod. Politika njegove administracije usmjerena na popuštanje Kremlju i agresiju na evropske saveznike očigledno je ohrabrila Putina da pritisne još jače.

Svjetski historijski uspjeh transatlantskog svijeta počivao je na vojnoj zaštiti koju je pružila Amerika, ali zahvaljujući podršci jakih saveza (NATO za sigurnost, Evropska unija za ekonomiju, demokratiju i pravo), zapadna Evropa je tokom četiri decenije hladnog rata postala svojevrsni protektorat. U tom procesu je izgubila - ili možda zaboravila - svoj suverenitet.

Mi, Evropljani, dobro smo i sigurno živjeli u svijetu od jučer, ali smo zanemarili dužnosti koje su proizašle s našim rastućim prosperitetom. Sve se promijenilo kada je Trump došao, u suštini proglasivši: “To je to; nema više”. Naknadni pad iz stanja ugodne udobnosti u ledenu stvarnost politike moći dogodio se tako brzo da se nismo mogli prilagoditi. Sve je došlo kao priličan šok, a još ga je pogoršao jednako iznenadni povratak rata na kontinent.

Ali drugo pitanje je dospjelo u još oštriji fokus za vrijeme Trumpovog drugog mandata: šta će biti s Amerikom? Iako ostaje vodeća globalna sila, ova ponosna, stara demokratija je očito u opasnosti. Ne prođe dan bez vijesti o nekom daljnjem gubitku prava, nepoštivanju procedura ili kršenju normi. Čitava savezna vlada postala je instrument za zadovoljavanje Trumpovih ličnih hirova.

“Zemlja slobodnih” se pred našim očima transformiše u oligarhijsku autokratiju. Beskrajni tok dekreta iz Bijele kuće fundamentalno je promijenio mjesto Amerike u svijetu. Ta zemlja je nekada predstavljala obećanje slobode, sada je to najnoviji i najistaknutiji slučaj demokratske erozije i rastućeg autoritarizma.

Sloboda izražavanja - nekada sveta krava američke demokratije - se odbacuje, zamjenjuje je režim lèse-majesté, uvrede veličanstva (kriminalizacija govora protiv monarha). Postoje čak i ozbiljne debate o tome hoće li SAD - rodno mjesto moderne demokratije - imati slobodne i poštene izbore u budućnosti.

Ne zaboravimo, šta god se dogodi u SAD-u, uvijek će utjecati na sve nas. Svijet bez moćne, demokratske Amerike bio bi fundamentalno drugačiji i nesumnjivo gori.

Poput Zweiga, ne mogu se otrgnuti utisku da sunce zalazi nad nama. Nešto definitivno prestaje. Moja vezanost za ideju transatlantskog Zapada i za sliku Amerike kao bastiona slobode, demokratije i sigurnosti bila je duboka i cjeloživotna. Ali to je bio svijet od jučer.

(Autor je bivši njemački vicekancelar, ministar vanjskih poslova i lider Zelenih)