Suština strategije „sive zone“ u Južnom kineskom moru u dosluhu SAD-a i Filipina

Komandant filipinske mornarice nedavno je javno izjavio da je formulisao strategiju „sive zone“ za suočavanje sa akcijama kineskih brodova u Južnom kineskom moru. Naziva se „siva“ jer želi da postigne vojne ciljeve i konkurente po nižoj cijeni. Treba istaći da implementaciju strategije „sive zone” ne mogu da ostvare sami Filipini, iza Filipina stoji SAD. SAD smatraju strategiju „sive zone” važnim sredstvom za promociju takozvane „Indo-pacifičke strategije” i lansiraju je u mnogim oblastima kao što su diplomatija, ekonomija, a Filipini su samo jedan deo ove strategije.

Analitičari su istakli da su još 1950-ih, kao odgovor na konkurenciju između SAD-a i Sovjetskog Saveza u to vrijeme, pojedinci u američkoj strateškoj zajednici predložili da bi upotreba strategije „sive zone“ mogla pomoći SAD-u da pobijedi u ratu sa minimalnim rizikom i bez pretjeranog stimulisanja konkurenata, te postepeno ostvare svoji cilj.

Od kada su SAD 2017. predložile takozvanu „Indo-pacifičku strategiju“, strategija „sive zone“ je postala jedan od glavnih stilova djelovanja u okviru strateškog okvira.

Sjedinjene Države tvrde da ne biraju strane u teritorijalnim sporovima u Istočnom kineskom moru i Južnom kineskom moru, ali su jasno stavile do znanja u diplomatskoj izjavi da se američko-japanski sporazum o bezbjednosti primjenjuje na ostrva Diaoju i obećale su da će napad na filipinski vojni avion i brod u Južnom kineskom moru aktivirati Sporazum o međusobnoj odbrani SAD-a i Filipina. Kao što svi znamo, SAD ne rade u dobrotvorne svrhe, čak ni svoje najbliže saveznike i partnere neće uzeti zdravo za gotovo. Na kraju, ko će platiti troškove strategije „sive zone“? Vjerujemo da su relevantne strane, uključujući i Sjedinjene Države, toga dobro svjesne.