Šta to znači da se Europa mora sama snalaziti? - Oružje i tenkovi samo su dio jednačine

Globalni poredak koji su predvodile SAD, kakav smo poznavali, nestao je. Dok se tektonske ploče geopolitike nastavljaju pomicati pod nama, izazov za Evropu je da održi svoje institucije u životu i spriječi povratak svijeta u eru moći koja čini pravo - gdje moć pripada snažnim liderima u Washingtonu, Moskvi i Pekingu.

Suočavanje s ovim izazovom zahtijeva fundamentalno preispitivanje dugogodišnjih pretpostavki i uvjerenja. Držanje starih ortodoksija nije opcija. Evropljani ne mogu očuvati demokratiju i naš način života samo mekom moći. Moramo se riješiti ukorijenjenih tabua i ponovo naučiti jezik tvrde moći. To je jedini način da odvratimo i branimo se od onih koji direktno ugrožavaju naše vrijednosti i interese.

Da, od povratka američkog predsjednika Donalda Trumpa na vlast, stotine milijardi eura nove potrošnje namijenjene su za odbranu. Ali ove obaveze nisu dovoljne. Trošenje dva odsto BDP-a na odbranu bila je razumna ambicija za NATO 2014. godine, kada su Sjedinjene Države još igrale ulogu, ma koliko nevoljko, globalnog policajca. Ali ti dani su prošli. Samo da bi održala korak s ruskim vojnim razvojem, Evropa mora barem udvostručiti ulaganja u odbranu. Zapravo, išao bih mnogo dalje i rekao da bi Evropa trebala težiti ka četiri odsto do 2028. godine. Ambicije budućeg njemačkog kancelara Friedricha Merza i poljskog premijera Donalda Tuska za njihove vlastite zemlje moraju se replicirati širom kontinenta.

Veće vojske i više opreme odvratit će direktne napade, ali oružje i tenkovi samo su jedan dio jednačine. Ako se dodatna evropska potrošnja ograniči na vojne nabavke, Evropa će propustiti priliku da pokrene vlastitu visokotehnološku revoluciju. Tehnološke inovacije su ono što podupire američku i kinesku tvrdu moć. Od umjetne inteligencije i kvantnog računarstva, do kritične infrastrukture i biotehnologije, Evropa je u opasnosti da se okošta dok velike sile jure dalje naprijed. U ovom scenariju, naša strateška ovisnost o SAD-u i Kini bi se samo povećala.

Da bismo odbranili sistem zasnovan na pravilima, moramo preispitati sastav naše zajednice. Dok stari formati poput G7 i dalje mogu služiti važnoj svrsi, trebat će nam novi načini okupljanja demokratija koje isto misle. Koalicija takvih demokratija - D7 - može izgraditi nove alate za promociju otvorene trgovine i ekonomske saradnje, odbrambenih partnerstava, razmjene obavještajnih podataka i pristupa kritičnim mineralima. Mogu čak stvoriti i nove sigurnosne aranžmane koji pokrivaju i cyber-kinetičke napade i ekonomsku prisilu koju primjene velike sile, slično ekonomskoj verziji odredbe o međusobnoj odbrani iz Člana 5 NATO-a.

U tom cilju, Evropska unija treba blisko sarađivati ​​sa tradicionalnim partnerima - poput Ujedinjenog Kraljevstva - i težiti još bližim odnosima sa Kanadom, Japanom, Južnom Korejom, Novim Zelandom i Australijom. Također bi trebala istražiti nove načine saradnje sa Indijom, demokratijom čiji se BDP udvostručio u posljednjoj deceniji, vodeći je tome da postane treća najveća svjetska ekonomija prije kraja ove decenije. Poenta nije da se zamijeni Amerika, već da se osigura da će Evropa ostati otporna sa ili bez podrške SAD-a.

Predugo se Evropa oslanjala na jeftinu rusku energiju, jeftinu kinesku robu i jeftinu američku sigurnost i tehnologiju. Međutim, ova naivna zavisnost više nije opcija. Pored mobilizacije fiskalnih resursa za odbranu i tehnologiju, Evropa također mora sklopiti novi društveni ugovor.

Iako ne bismo trebali napustiti ono što nas čini Evropljanima, moramo preispitati neka načela stare države blagostanja. Sloboda nije besplatna. Evropski lideri moraju iskreno i otvoreno misliti i govoriti o izazovu s kojim se suočavamo i o tome šta on od nas zahtijeva. Rješenja neće sva biti popularna, ali moramo imati na umu da smo ušli u eru krize. Evropljani moraju biti opremljeni vještinama i resursima da se sami snađu. O izgradnji otpornosti i plaćanju cijene za slobodu možemo mnogo naučiti od Ukrajinaca i Tajvanaca.

Svake godine sazivam Samit o demokratiji u Kopenhagenu u okviru svoje Fondacije Saveza demokratija. Kada sam osnovao Fondaciju 2017. godine, dugo sam vjerovao da će SAD biti i moraju ostati u središtu globalnog demokratskog saveza. Sada se moramo pripremiti za svijet u kojem Amerika nije samo nepouzdana već čak i rival i ekspanzionistička.

Nove okolnosti zahtijevaju nove strategije. Odbrana demokratije nije sport za gledaoce. Morat ćemo podnijeti neke žrtve, jer je alternativa nezamislivo užasna. Evropa ima priliku preuzeti ulogu lidera slobodnog svijeta. Naši potomci nam neće oprostiti ako ne uspijemo da ga osvojimo.

(Autor je bivši generalni sekretar NATO-a i 

bivši premijer Danske; www.project-syndicate.org)