Šta ako Amerika stvarno napadne Iran? - Ovo je 7 scenarija, ishod je neizvjesan...!

Čini se da su Sjedinjene Američke Države spremne napasti Iran u roku od nekoliko dana. Iako su potencijalne mete uglavnom predvidljive, ishod je neizvjestan.

Stoga se nameće pitanje koji su mogući ishodi ako se s Teheranom ne postigne dogovor u posljednji trenutak i predsjednik Donald Trump odluči narediti napad, piše BBC.

Poznat je i cilj

Reuters: Trump ozbiljno razmišlja o napadu na Iran - evo kako bi to mogao učiniti

1. Ciljani udari i tranzicija u demokratiju

Američke zračne i pomorske snage izvode ograničene, precizne udare na vojne baze Iranske revolucionarne garde (IRGC) i paravojnih jedinica Basij, kao i na lokacije za lansiranje i skladištenje balističkih projektila te na postrojenja iranskog nuklearnog programa.

Već oslabljeni režim se ruši i s vremenom dolazi do tranzicije u istinsku demokratiju, što Iranu omogućava da se ponovo pridruži ostatku svijeta. Ovo je vrlo optimističan scenarij. Zapadne vojne intervencije u Iraku i Libiji nisu dovele do glatke tranzicije u demokratiju.

Iako su u oba slučaja okončane brutalne diktature, uslijedile su godine haosa i krvoprolića. Sirija, koja je 2024. godine provela vlastitu revoluciju i svrgnula predsjednika Bashara al-Assada bez zapadne vojne potpore, zasad je prošla bolje.

2. Režim opstaje, ali mijenja politiku

Ovaj scenarij bi se mogao nazvati „venecuelanskim modelom“, u kojem brza i snažna američka akcija ostavlja režim netaknutim, ali ga prisiljava na ublažavanje politike.

U slučaju Irana, to bi značilo da Islamska Republika opstaje, što ne bi zadovoljilo velik broj Iranaca, ali bi bila prisiljena smanjiti podršku nasilnim paravojskama širom Bliskog istoka, obustaviti ili ograničiti svoje nuklearne i balističke raketne programe te ublažiti represiju nad demonstrantima.

Ipak, i ovo je jedan od manje vjerovatnih ishoda. Vodstvo Islamske Republike već 47 godina prkosi promjenama i čini se da ni sada nije sposobno za zaokret.

3. Pad režima i uspostava vojne vlasti

Mnogi smatraju da je ovo najvjerovatniji mogući ishod. Iako je režim očito nepopularan i svaki novi val protesta ga dodatno slabi, i dalje postoji ogromna i sveprisutna sigurnosna „duboka država“ koja ima vlastiti interes u očuvanju statusa quo.

Glavni razlozi zbog kojih protesti dosad nisu uspjeli srušiti režim su nedostatak značajnijih prebjega na stranu demonstranata te spremnost vlasti da upotrijebi neograničenu silu i brutalnost kako bi se održala na vlasti.

U haosu koji bi uslijedio nakon američkih napada, zamislivo je da Iranom na kraju zavlada čvrsta vojna vlada sastavljena uglavnom od pripadnika IRGC-a.

4. Iranski protunapad na američke snage i susjede

Iran je obećao uzvratiti na svaki američki napad, poručivši da mu je „prst na okidaču“. Iran se očito ne može mjeriti sa snagom američke mornarice i zrakoplovstva, ali bi mogao uzvratiti svojim arsenalom balističkih projektila i dronova, od kojih su mnogi skriveni u pećinama, pod zemljom ili na udaljenim planinskim obroncima. Američke baze i postrojenja raspoređeni su duž arapske strane Zaljeva, posebno u Bahreinu i Kataru.

Međutim, Iran bi, ako to odluči, mogao napasti i ključnu infrastrukturu bilo koje zemlje koju smatra saučesnikom u američkom napadu, poput Jordana.

Razoran napad projektilima i dronovima na petrokemijska postrojenja Saudi Aramca 2019. godine, koji se pripisuje proiranskoj paravojsci u Iraku, pokazao je Saudijcima koliko su ranjivi na iranske projektile. Iranski arapski susjedi u Zaljevu, svi redom američki saveznici, razumljivo su izuzetno nervozni zbog mogućnosti da se bilo kakva američka vojna akcija na kraju prelije na njih.

5. Miniranje Hormuškog moreuza

Ovo je dugogodišnja prijetnja globalnom pomorskom saobraćaju i opskrbi naftom, još od iransko-iračkog rata 1980–1988, kada je Iran zaista minirao plovne puteve, a u njihovom čišćenju pomogli su minolovci britanske ratne mornarice.

Uski Hormuški moreuz između Irana i Omana ključna je tačka. Kroz njega godišnje prolazi oko 20 posto svjetskog izvoza ukapljenog prirodnog plina (LNG) te između 20 i 25 posto nafte i naftnih derivata. Iran je uvježbavao brzo postavljanje morskih mina. Ako bi to učinio, to bi neizbježno utjecalo na svjetsku trgovinu i cijene nafte.

6. Potapanje američkog ratnog broda

Jedan kapetan američke mornarice na ratnom brodu u Zaljevu rekao je za BBC da je jedna od iranskih prijetnji koje ga najviše brinu „napad rojem“. To je situacija u kojoj Iran lansira toliko dronova s eksplozivom i brzih torpednih čamaca na jednu ili više meta da ih ni impresivna odbrana američke mornarice ne može sve na vrijeme eliminirati.

Mornarica IRGC-a odavno je zamijenila konvencionalnu iransku mornaricu u Zaljevu. Iranske pomorske posade usmjerile su velik dio svoje obuke na nekonvencionalno ili „asimetrično“ ratovanje, tražeći načine kako nadvladati ili zaobići tehničke prednosti koje ima njihov glavni protivnik, Peta flota američke mornarice.

Potapanje američkog ratnog broda, uz moguće zarobljavanje preživjelih članova posade, predstavljalo bi ogromno poniženje za SAD. Iako se ovaj scenarij smatra malo vjerovatnim, razarač USS Cole, vrijedan milijardu dolara, 2000. godine u luci Aden onesposobljen je samoubilačkim napadom Al-Qaide, pri čemu je poginulo 17 američkih mornara. Prije toga, 1987. godine, irački pilot je greškom ispalio dva projektila Exocet na američki ratni brod USS Stark, ubivši 37 mornara.

7. Pad režima i potpuni haos

Ovo je vrlo stvarna opasnost i jedna od glavnih briga susjednih zemalja poput Katara i Saudijske Arabije. Osim mogućnosti građanskog rata, kakav su iskusile Sirija, Jemen i Libija, postoji i rizik da se u općem haosu etničke napetosti preliju u oružani sukob, dok Kurdi, Baluči i druge manjine nastoje zaštititi vlastiti narod usred vakuuma moći.

Velik dio Bliskog istoka sigurno bi bio sretan da vidi kraj Islamske Republike, a niko više od Izraela, koji je već zadao teške udarce iranskim saveznicima širom regije i koji strahuje od egzistencijalne prijetnje sumnjivog iranskog nuklearnog programa. Ali niko ne želi da najveća bliskoistočna nacija po broju stanovnika – oko 93 miliona – potone u haos, što bi izazvalo ogromnu humanitarnu i izbjegličku krizu.

Najveća opasnost sada leži u tome da predsjednik Trump, nakon što je okupio moćne snage blizu iranskih granica, odluči da mora djelovati kako ne bi „izgubio obraz“, te tako započne rat bez jasnog cilja i s nepredvidivim, potencijalno štetnim posljedicama.