Sigurnosne turbulencije u SAD-u: Trumpov drugi mandat potresa temelje obavještajne zajednice
Duboko prezire ekspertizu i ima neograničenu vjeru u vlastite kapacitete /REUTERS
Ljubitelji bejzbola znaju: curveball su opake. Lopta se baca sa takvim efektom da njena putanja postaje nepredvidiva za udarača. “Curveball” je bio i kodni naziv za izvor američkih obavještajnih podataka u Njemačkoj 2003. Doušnik je tvrdio da ima dokaze o oružju za masovno uništenje koje je navodno pripadalo iračkom režimu Saddama Husseina. Margaret Henoch, ondašnja analitičarka u CIA, brzo je uočila nekoherentnost u njegovim tvrdnjama.
Sjedeći u kafeu u blizini Washingtona, živo se sjeća onog električnog vremena, kad je državni tajnik Colin Powell govorio pred Vijećem sigurnosti OUN-a da bi opravdao američku vojnu intervenciju u Iraku. Nikada obavještajni rad nije bio tako manipuliran u političke svrhe.
Idealan plijen
Nekoliko dana uoči govora, precrtala je tekst na nekoliko mjesta. Nijedna ispravka nije uzeta u obzir. “Kad sam čula njegov govor u uredu mog direktora u odjelu za Europu, mislila sam da će mi glava eksplodirati. Psovala sam k’o manijak, nisam mogla mirno sjedjeti.” Dva fenomena su se odigrala istovremeno, kaže sa aktualne vremenske distance. S jedne strane, zapanjujuća nesposobnost osoba zaduženih za tumačenje prikupljenih podataka, njenih nadređenih. Sa druge, odbijanje direkcije CIA prihvatiti ono što se administracija Georgea W. Busha spremala učiniti, na temelju te pogrešne interpretacije: opravdati vojnu avanturu protiv režima Saddama Husseina.
Ali, kad upitamo Margaret Henoch, u svjetlu te manipulacije koja je destabilizirala Bliski Istok i koštala života nekoliko hiljada američkih vojnika, da procijeni opasnost sadašnje situacije u SAD-u sa novom administracijom Trump, njen odgovor eksplodira: “U danima koji su prethodili invaziji u Iraku, čelnici obavještajne zajednice su bili nepošteni i nisu razumjeli kako funkcionira ili bi trebala funkcionirati obavještajna služba.” Ali, danas dužnosnici daju dubinu i novo značenje riječi kreten. Oni ne znaju šta rade i izgleda da se ne brinu, niti razumiju, učinke svojih djela ili riječi. I predstavljaju idealan plijen za bilo koju stranu obavještajnu službu.”
Da li Donald Trump trajno kompromituje nacionalnu sigurnost SAD-a? Pitanje zaslužuje biti postavljeno s obzirom na preustrojavanje ključnih agencija, interne čistke i nametnutu apsolutnu odanost vlasti. Pristalice predsjednika hvale njegovu smjelost, koja ga je navela naprimjer da odobri udare na tri iranska nuklearna postrojenja, u junu, istovremeno zatvarajući vrata produženoj vojnoj opciji. Magnat se predstavlja kao mirotvorac, pretendujući da je riješio sedam sukoba i vratio veličinu Amerike. Njegova vještina i odbijanje tradicionalnih schema osigurali su oslobađanje 20 izraelskih talaca iz ruku Hamasa u Gazi i prestanak neprijateljstava.
U SAD-u djelomična militarizacija javne sigurnosti, započeta u junu u Los Angelesu i zatim u Washingtonu, kao i agresivna promocija Federalne agencije za imigraciju (ICE) i njenih maskiranih ljudi, koji love ilegalne imigrante, doprinosi projiciranju slike jake, tj. autoritarne sile. Ali šta vrijede ta raspoređivanja spram istinskih neprijatelja Amerike, bili oni državni ili ne? Situacija je zabrinjavajuća, ako je vjerovati više od 300 članova ili nekadašnjih pripadnika obavještajnih, diplomatskih ili obrambenih službi, okupljenih u zajednici The Steady State (Stabilna država).
Ona je 16. oktobra objavila mračno izvješće o američkoj demokraciji. “Mi ocjenjujemo da je skretanje SAD-a ka autoritarizmu ove godine ubrzano, trend koji ne karakterizira naglo preuzimanje vlasti, nego eroziju demokratskih normi i institucionalne ravnoteže moći”, naglašava analiza. Tu je opisano širenje izvršne vlasti, politizacija administracije i slabljenje antivladinih sila, od Kongresa do medija.
Brojni članovi organizacije The Steady State su devedesetih godina prošlog stoljeća sudjelovali u Clintonovoj administraciji. Nakon izbora Donalda Trumpa 2016. na novopridošlog su gledali sa prijezirom. Nadali su se da će moći realizirati snagu koja će utjecati na događaje i predlagati. Ali uskoro su počele kružiti glasine o crnim listama sa nekadašnjim agentima i diplomatima, koje treba odstraniti. Članovi organizacije The Steady State su se držali po strani. Pobjeda Joea Bidena 2020. je bila olakšanje. A pobjeda Donalda Trumpa u novembru 2024. je značila veliki poziv trupama.
Strateško samospaljivanje
“Donald Trump duboko prezire ekspertizu i ima neograničenu vjeru u svoje vlastite kapacitete”, naglašava Steven Cash, jedan od koordinatora inicijative, nekadašnji službenik direkcije operacija CIA, sa iskustvom u Kongresu i privatnom sektoru. “Ako mislite da ste najpametnija osoba u prostoriji ili u zemlji, onda vam više ne trebaju stručnjaci CIA, FBI-ja, ni generali. To otvara vrata katastrofi.”
Prvi znakovi su se pojavili u vrijeme brutalne intervencije u administracijama informatičara kratkotrajnog odjela za vladinu učinkovitost (DOGE), uspostavljenog u januaru na ideju Elona Muska. Oni su imali pristup bazama povjerljivih podataka o porezima i zdravlju i evidenciji državnih službenika. Kako se ne upitati o sigurnosti tih datoteka, njihovom eventualnom kopiranju i potencijalnom interesu, koje su mogle izazvati u inostranstvu? Ne postoji službeno praćenje korištenja tih podataka koji se tiču stotina milijuna Amerikanaca.
U martu je nepoštivanje protokola sigurnosti doseglo vrhunac, kad su najviši dužnosnici administracije u skupini za razmjenu poruka Signal raspravljali o predstojećim napadima na Hute u Jemenu. Skupini je greškom dodat novinar The Atlantica. Incident je kasnije doprinio udaljavanju Mikea Waltza, savjetnika za sigurnost. Ali povjerljive operativne informacije je proširio Pete Hegseth, nekadašnji voditelj TV kanala Fox News, bez iskustva o ovim osjetljivim pitanjima, koji je postao državni tajnik za obranu.
Pokazujući jednaku ležernost, Tulsi Gabbard, direktorica nacionalne obavještajne službe, objavila je 19. avgusta listu 37 članova i bivših članova obavještajne zajednice, kojima je oduzeta dozvola za pristup povjerljivim dokumentima. A među njima je bila i analitičarka CIA, tada angažirana u tajnoj operaciji - ozbiljan prekršaj, koji bi u neko drugo vrijeme izazvao nacionalni škandal. U permanentnom nemiru ovog Trumpovog vremena, svaki dan istjeruje nevrijeme iz prethodnog.
Profil novopromoviranih u okviru administracije - često odabranih na temelju njihove telegeničnosti i žara za MAGA (Make America Great Again) - i sustavno odbacivanje svake stručnosti, označavaju neviđen prekid. Osim klasične želje jednog predsjednika da ostavi svoj trag na sigurnosni aparat, Donald Trump je uvjeren da je dovoljan sam sebi i ne želi više da ga bilo šta ograničava.
Za razliku od njegovog prvog mandata, ne zamara se više iskusnim civilnim i vojnim likovima u svom okruženju. Oni koji mu duguju za svoje promaknuće (kao Pam Bondi, ministrica pravosuđa) nemaju izbora, nego ga slijediti u njegovim planovima političke osvete i unutarnjeg rata sa ljevicom i ilegalnim migrantima. Savezna država se pretvara u stranačko oruđe. To podrazumijeva cijenu, na polju javnih sloboda i adiministrativne učinkovitosti.
U otvorenom pismu saveznim službenicima, objavljenom 20. avgusta u The Atlanticu, William Burns, nekadašnji šef CIA i specijalni izaslanik Joea Bidena, smatra da postoji “realna opasnost za kažnjavanje različitih gledišta, ne samo za obavještajne službe nego za našu zemlju”. Ovaj državni službenik, koji je radio za šest predsjednika, je čak upotrijebio izraz “strateško samospaljivanje”, da bi opisao aktualnu destrukciju institucija i ključnih mreža alijansi. “Ne radi se o reformi, radi se o kazni. Radi se o tome da treba slomiti ljude i institucije, sijući strah i nepovjerenje u cijeloj vladi. Radi se o paraliziranju funkcionera, ulijevanju im bojazni od iznošenja mišljenja, straha od načina na koji bi to moglo biti protumačeno, i onih koji bi ih mogli prijaviti. Radi se o odvraćanju svakoga koji bi mogao reći istinu vlastima.”
Politizacija obavještajnih službi
William Piekney je ušao u CIA 1967. Radio je decenijama, često kao tajni agent u Europi, u Africi i na Bliskom istoku. Sa pola stoljeća iskustva, poziva na oprez u procjeni pada američkih kapaciteta u domenu obavještajnih službi. Prema njegovim riječima, erozija je spora i vidljiva samo onima koji rade u srcu obavještajnog aparata. Ali opća slika je zabrinjavajuća: između sudskog progona, čije su žrtve nekadašnji dužnosnici, kao bivši direktor FBI-ja James Comey, i straha koji se širi unutar redova, situacija je bez précédenta.
“U mom životu nisam nikada vidio štete ovakvih razmjera. Prisustvujemo politizaciji obavještajnih službi. Ona se ne dešava odjednom, kao udar groma, niti je ulazak u autoritarizam samo kao da se zalupe vrata. To počinje otpuštanjem vrlo kompetentnih osoba, krivih što su predsjedniku donijele loše vijesti.”
Kakav je opseg tih čistki? Poznajemo samo ono što se dešava na površini. Plan dobrovoljnih odlazaka je u februaru bio ponuđen službenicima CIA, ali rezultati su ostali nepoznati. “Ne vjerujem da su slučajevi brojni”, smatra William Piekney. “U CIA oficiri srednjeg ranga - oni koji priskupljaju obavještenja i analitičari - rade naporno, pokušavajući izbjeći delikatne situacije, koje bi mogle kompromitovati njihove karijere. Pognu glavu, izvršavaju naredbe, nadajući se da će se situacija umiriti na kraju Trumpovog mandata.”
Nijedna institucija nije pošteđena. Laura Loomer, ekstremistička influenserica iz svijeta MAGA, postala je stručnjakinja za prijavljivanje službenika koji su ocijenjeni kao neprilagođeni Trumpovoj liniji. Predsjednik je uvijek vrlo pozoran na njene savjete. Tulsi Gabbard, bivša demokratkinja i sada ravnateljica nacionalne obavještajne službe, novi je regrut koji mora dokazati svoju marljivost. Ovo imenovanje je jedno od najkontroverznijih u administraciji, zbog njenih veza sa nekadašnjim sirijskim režimom Al-Assada i proruskih izjava. Izjavila je da želi smanjiti za 40 posto broj zaposlenih u uredu direktora nacionalne obavještajne službe, naročito reducirajući broj odgovornih za sigurnost na izborima, strano uplitanje i borbu protiv širenja nuklearnog naoružanja. Sve to u ime dupliciranja sa drugim agencijama nadležnim za te misije.
U pravosudnom aparatu nailazimo na sličan prijezir prema dragocjenom iskustvu osoba koje su otpuštene. Michael Ben’Ary, državni tužitelj odgovoran za nacionalnu sigurnost u distriktu Virginije, radio je dvadeset godina sa različitim predsjednicima. Posebno je nadzirao istragu jednog od navodnih inicijatora samoubilačkog napada 2021. na aerodromu u Kabulu, u kojem je poginulo 13 američkih vojnika i više od 130 afganistanskih civila. Otpušten je početkom oktobra, navodno zbog njegovog previše ljevičarskog angažmana. U oproštajnoj zabilješci zalijepljenoj na vrata njegovog ureda, navodi da “uklanjanje iskusnih državnih službenika iz uredā državnih tužitelja, FBI-ja i drugih ključnih službi ministarstva pravosuđa, potkopava sposobnost zemlje za borbu protiv terorističkih organizacija, zlonamjernih državnih aktera i bezbroj drugih subjekata koji nastoje štetiti naciji i njenim građanima”.
U FBI-ju su čistke, koje sprovode direktor Kash Patel i njegov zamjenik Dan Bongino, striktno primijenjene na 38.000 zaposlenih. Desetine službenika je otpušteno, u sjedištu i u lokalnim uredima. Njihova krivica: bili su uključeni u istrage o napadu na Kaptol 6. januara 2021. i u one usmjerene na Donalda Trumpa, poput afere sa povjerljivim dossierima koje je on sačuvao nakon odlaska iz Bijele kuće, januara 2021. Kash Patel, žarki pobornik pobunjenikā 6. januara, odavno je uspostavio svoju listu unutarnjih neprijatelja, koji predstavljaju “duboku državu”, koja želi srušiti Donalda Trumpa.
Navodna duboka država
U žalbi poraznog sadržaja, uloženoj 10. septembra, tri visoka dužnosnika FBI-ja – Brian Driscoll (nekadašnji direktor par interim), Steven Jensen (šef ureda u Washingtonu) i Spencer Evans (šef ureda u Las Vegasu) osuđuju otkaze, koje ocjenjuju nezakonitim i povezanim sa njihovim odbijanjem da učestvuju u lovu na vještice. Donoseći takvu odluku Kash Patel je “ugrozio nacionalnu sigurnost, otpuštajući trojicu najiskusnijih vođa operacija u FBI-ju, stručnjaka za prevenciju terorizma i borbu protiv nasilnog kriminala”, naglašava se u žalbi.
Početkom godine su predstavnici nove administracije Briana Driscolla podvrgli ispitivanju lojalnosti, jer se željelo saznati kako je glasao u prošlosti, ocijeniti njegovu podršku Donaldu Trumpu i njegovu oduševljenost proganjanjem agenata, koji su sudjelovali u premetačini Mar-a-Laga, rezidencije milijardera u ljeto 2023. Prema Brianu Driscollu, Emil Bove, nekadašnji odvjetnik Donalda Trumpa i zamjenik državnog tužitelja, i Stephen Miller, zamjenik šefa ureda u Bijeloj kući, htjeli su na FBI proširiti čistke vođene u ministarstvu pravosuđa.
“Njihova teorija se temelji na mašti o tvz. dubokoj državi”, obašnjava Robert Manning, nekadašnji visoki diplomata i stručnjak u think tanku Stimson Centeru. To ih tjera da sustavno uništavaju državne institucije i kapacitete, bilo da se radi o USAID-u (američkoj agenciji za međunarodni razvoj), obavještajnim službama ili našoj supersili, što su znanstvena istraživanja. Najbolje poređenje koje mi pada na pamet je Maova kulturna revolucija. Istovremeno, ova administracija želi pokazati američku silu na najspektakularniji mogući način.”
Teatralizacija moći, insceniranje pritiska na saveznike i nedostatak suštinskog praćenja dossiera, narušavaju kredibilitet SAD-a. Europske zemlje su se morale prilagoditi namjerno disfunkcionalnoj administraciji, gdje uobičajeni kanali konsultacija i informacija više nisu operativni. Vijeće nacionalne sigurnosti, koje je u vrijeme Joea Bidena bilo privilegirano sredstvo djelovanja i strateškog razmišljanja, postalo je brod duhova, uveliko napušten. Nakon naglog odlaska Mikea Waltza, za produženi interim na njegovo čelo je imenovan državni tajnik Marco Rubio. Prema mišljenjima stručnjaka to udruživanje funkcija je apsurdno, iako nekadašnji senator Floride ostaje jedan od rijetkih kompetentnih likova.
Što se tiče rata u Ukrajini, State Departmentu često treba 24 ili 48 sati da integrira informacije kojima europske prijestolnice već raspolažu. Sve se odvija u zatvorenim kratkim krugovima, na video konferencijama ili e-poštom. Za međunarodnu politiku kompetentno je samo pet osoba: Donald Trump, njegov potpredsjednik J.D. Vance, Marco Rubio, ministar finansija Scott Bessent – glavni organizator za carine, i Steve Witkoff, milijarderov specijalni izaslanik za sve poslove. Bijela kuća tvrdi da posluje kao start-up poduzeće, radi fluidnosti i učinkovitosti.
Državni ministar obrane Pete Hegseth je sveden na reprezentativnu ulogu, kao npr. kad je 30. septembra sazvao stotine američkih generala i admirala da bi im prenio nova uputstva: nema više gojaznih, bradatih i kosatih u redovima vojske, povećavaju se zahtjevi za fizičku kondiciju, a mnogo su fleksibilnija pravila angažiranja i potpuna sloboda u vođenju. S druge strane, nepotrebno je očekivati od Petea Hegsetha strateško razmišljanje o budućim ratovima, militarizaciji svemira ili vojnim robotima.
Banalizacija termina terorist
Istinski mozak u Pentagonu je Elbridge Colby, zadužen za strateško planiranje, skupa sa načelnikom Združenog stožera, generalom Danom Caienom. Simbolično preimenovan u Ministarstvo rata - što je povratak na prijašnji naziv - ministarstvo obrane je pretrpjelo trostruki šok. Najprije otvoreni lov na ideje ‘woke’, veliku opsesiju Petea Hegsetha. Zatim je vojska prisiljena da se u sukobima, koji je suprotstavljaju demokratima, postavi na stranu Donalda Trumpa. I treći, koji proizlazi iz toga, je strateško preusmjeravanje snaga na zapadnu hemisferu.
Za sada to ne pretpostavlja masovno zatvaranje baza u inostranstvu ni veliko povlačenje trupa stacioniranih u Južnoj Koreji, Qataru ili u Europi. Ali, strateški pregled u Pentagonu, koji se upravo privodi kraju i čije zaključke Europljani sa zabrinutošću očekuju, trebao bi potvrditi taj preobrat. To je paradoks ovog novog mandata. Donald Trump, kandidat za mir, bio je obećao kraj “beskrajnih ratova”. A evo otvara novi front, unutarnji, protiv infiltriranog neprijatelja, nevidljivog i izmaštanog, zahtijevajući vječnu mobilizaciju.
Prioriteti su radikalno promijenjeni. Čak i ako je južna granica sada zatvorena, savezna policija (FBI) preusmjerava fokus sa vitalnih misija, kao što su cyber kriminal i islamistički terorizam, u korist borbe protiv tajne imigracije. Prema Washington Postu, 25 posto snaga sada je posvećeno tom zadatku. Historijska revolucija. Kash Patel se 6. oktobra veselio hapšenjima 23.000 “nasilnih kriminalaca” izvedenih od 20. januara, kao da je FBI, nadležan za velike istrage, postao obični rukavac javne sigurnosti.
Agencija ICE, koja hvata migrante, raspolaže ekstravagantnim sredstvima, sijući prijetnju jedne vrste pretorijanske garde bez ograničanja za intervencije. Predsjednik Trump neprestalno ponavlja da godišnje postoji 300.000 smrtonosnih predoziranja, dok je posljednjih godina prosjek iznosio oko 100.000. Bijela kuća se temelji na toj pogrešnoj cifri da bi uspostavila lanac krivice koji povezuje južnoameričke kartele, kriminalce, ilegalne migrante, podzemlje, kao i liberalnu ljevicu i njenu podršku u pravosuđu i izabranim demokratskim dužnosnicima.
Ovu zbrku ilustruje banalizacija termina terorista. Pokret antifa (antifašistički) je kao takav klasificiran predsjedničkim dekretom 22. septembra. Još od februara i osam narkokartela su označeni kao teroristički, od čega je šest meksičkih, jedan salvadorski i venecuelanski Tren de Aragua. U julu je na spisak dodan Cartel de los Soles, predstavljen kao ogranak Madurovog režima u Venecueli. Ova klasifikacija ne opravdava nezapamćenu upotrebu vojne sile.
Od početka septembra Pentagon je izveo šest napada na Karibima, ciljajući brodove za trgovinu drogom. Kao potvrda toga nije objavljen nijedan materijalni element o prirodi plovila ni profilu žrtava. U svojstvu pravnog lakiranja, Bijela kuća je o tome početkom oktobra poslala obavijest Kongresu. U njoj se potvrđuje da su “SAD u oružanom nemeđunarodnom sukobu sa tim navedenim terorističkim organizacijama”. Nakon “rata protiv terorizma”, lansiranog kao odgovor na atentate 11. septembra 2001, evo kako je zemlja ponovno plijen slične groznice, podvrgavajući vladavinu prava povijesnom ispitu.
(Sa francuskog prevela Nada Zdravič)