Puč koji je promijenio Tursku: “Ovo je pobjeda golih ruku nad tenkovima"

U Turskoj je petnaesti juli 2016. godine započeo uobičajeno. Ljudi su žurili na posao, trgovci su otvarali radnje, stariji su ispijali čaj dok su ribari zauzimali mjesto uz Bosfor. Svakodnevni prizori. Gradovi su živjeli svoj uobičajeni ritam - do večeri.

Ono što je uslijedilo te noći Turska nikada neće zaboraviti. Tog 15. jula počeo je vojni udar. Dio turske vojske, povezan sa terorističkom organizacijom FETO, osnivača i vođe Fethullaha Gulena, pokušao je preuzeti vlast i svrgnuti predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana. Cilj im je bio jasan - preuzeti vlast, izbrisati poredak i ustrojiti Tursku po njihovoj mjeri.

"Vizija stoljeća Turske"

Erdogan najavio novu eru za Tursku: “Stoljeće Turske” i obračun s terorizmom

21 sat

Turski muslimanski imam Gulen, za kojeg Ankara tvrdi da je organizirao neuspjeli državni udar, preminuo je u Sjedinjenim Američkim Državama prošle godine.

Vojska, vojna vozila i tenkovi su 15. jula zauzimali ključne tačke Istanbula i Ankare. Helikopteri i borbeni avioni nadlijetali su metropole. Tenkovi su zatvorili mostove, kontrolisane su ključne saobraćajnice... Istanbulski aerodrom Ataturk privremeno je zauzelo 58 vojnika pučista, četiri tenka, isto toliko kamiona i džipova. Šest civila je ubijeno na aerodromu.

- U ranijim državnim udarima, iako je napadnuta volja naroda, iako je napadnut duh parlamenta, zgrada naše skupštine nikada ranije nije bila meta. Zlikovci koji su 15. jula pokušali izvesti puč, čak su i to učinili, rekao je Erdogan.

U trenutku kada niko nije znao ni gdje je predsjednik ni da li je živ, novinarka Hande Firat uspostavila je videopoziv s Erdoganom koji je emitovan na televiziji. Preko njenog mobilnog telefona Erdogan je pozvao narod da izađe na ulice i odbrani demokratiju.

I narod je odgovorio. Taj trenutak postao je simbol otpora. Uprkos tenkovima, bombama i mecima, ljudi su izašli. Bez oružja. U rukama nisu imali ništa osim uvjerenja da im niko nema pravo oteti zemlju. Cijena je bila visoka: 253 ubijenih, više od 2.700 ranjenih.

Kako je i sam Erdogan rekao u svom ovogodišnjem obraćanju: “Ovo je pobjeda golih ruku nad tenkovima, trijumf hrabre nacije nad izdajnicima. Turska je veća od sebe same.”

Pokušaj puča ugušen je za 21 sat. Pitanje koje visi iznad svake godišnjice: šta bi bilo da nije zaustavljen? Kako bi izgledala Turska pod režimom koji je došao ne kroz izbore, nego kroz puške? I još važnije: da li bi se iko usudio postaviti to pitanje?

Upravo je ta misaona linija pratila i ovogodišnje obilježavanje Dana demokratije i nacionalnog jedinstva. I Oslobođenje je, u okviru međunarodnog programa koji je organizovala Direkcija za komunikacije Republike Turske, boravilo u Ankari i Istanbulu, gdje se od 14. do 18. jula okupilo 200 novinara iz 41 zemlje.

Cilj nije bio samo prisjećanje nego i razotkrivanje - onoga što se događalo prije puča i onoga što je uslijedilo poslije. Naglasak je stavljen na “historijsku pobjedu postignutu nepokolebljivom odlučnošću naroda”.

Predsjednik Erdogan je rekao: “Osujećeni pokušaj puča označio je jednu od najkritičnijih prekretnica u historiji Turske.”

Za devet godina je na hiljade ljudi procesuirano, otpušteno ili suspendovano zbog sumnje da su povezani sa Gulenom, mnogi su napustili zemlju, dok su zakoni i pravila igre u međuvremenu značajno promijenjeni.

Tokom posjete su novinari više puta čuli da je FETO decenijama uspostavljao paralelnu strukturu unutar institucija - školovao mlade, infiltrirao se u vojsku, policiju i pravosuđe. Borba protiv FETO-a i dalje traje, a Erdogan je još jednom poručio: “S istom odlučnošću, bez usporavanja”.

U Ankari smo posjetili predsjednički kompleks, Muzej demokratije 15. juli i Veliku nacionalnu skupštinu Turske. Upravo u toj skupštini Erdogan je rekao da će “oslobođenje Turske od terora otvoriti put novoj eri napretka i sigurnosti”.

U Istanbulu su novinari posjetili Muzej sjećanja na 15. juli i Guvernersku zgradu Istanbula.

Muzej demokratije 15. juli u Ankari osmišljen je kako bi se očuvalo sjećanje na ono što dogodilo, kao i na ono što je uslijedilo, te da budućim generacijama prenese iskustvo velike krize koju je Turska savladala.

Posjetioci se pomoću videoprojekcije mogu upoznati s procesom - od početka pokušaja puča do njegovog zaustavljanja. U posebnoj sali Muzeja nalaze se fotografije svih poginulih u Turskoj tokom pokušaja puča.

Budućnost u granama

U posljednjem dijelu sa staklenom kupolom dizajnirano je drvo koje kroz svoje korijenje simbolizira prošlost Turske, sa osvijetljenim granama i listovima koji simboliziraju svijetlu budućnost.

Ispod najvećeg umjetnog drveta u Turskoj nalazi se 90 silikonskih skulptura koje predstavljaju ljude koji su nakon 15. jula stražarili za demokratiju.

Dani nakon obilježavanja ostavljaju prostor za drugačija pitanja - kako se sjećanja oblikuju kroz institucije, muzeje i poruke koje putuju svijetom? I da li se svijet zaista sjeća ili samo kratko zastane?

- U multipolarnom svijetu naša Turska će zauzeti svoje zasluženo mjesto kao novi centar moći, poručio je Erdogan.