Prvi glavni grad bez pitke vode: Ljudi su stalno bolesni i po cijeli dan povraćaju
Svanuće zore nad suhim, prašnjavim brdima Kabula tamošnjem stanovništvu ne donosi nadu. Dok glavni grad Afganistana polako ostaje bez podzemnih izvora, hiljade porodica prisiljene su satima tražiti ili skupo plaćati ono što bi trebalo biti osnovno ljudsko pravo: pitku vodu.
Prije samo tri desetljeća Kabul je imao manje od dva milijona stanovnika, ali nakon pada talibana 2001. godine uslijedio je val migracija. Mnogi su dolazili u potrazi za većom sigurnošću i ekonomskim prilikama. Kako je rastao broj stanovnika, tako je rasla i potražnja za pitkom vodom.
Kabul gotovo u potpunosti ovisi o podzemnim vodama koje se obnavljaju otapanjem snijega i ledenjaka iz obližnjih planina Hindu Kush. No, godine lošeg upravljanja i pretjeranog crpljenja dovele su do pada razine podzemnih voda za čak 30 metara u posljednjih deset godina, prema podacima organizacije Mercy Corps. Grad već sada godišnje troši 44 milijona kubičnih metara više vode nego što se prirodnim putem može obnoviti. Gotovo polovica bunara je presušila.
Raheela, 42-godišnja majka četvero djece, živi u jednom od siromašnijih naselja glavnog grada. Svakog jutra, čim čuje zvuk cisterni koje se probijaju kroz prašnjave ulice, izlazi na cestu s kantama i posudama. -Nemamo uopće pitke vode. Stalno je ponestaje, a svaki je gutljaj skup, objašnjava za CNN. -Zbog vode štedimo na hrani i svemu drugome, dodaje.
Kriza je sve gora. Prema izvještaju humanitarne organizacije Mercy Corps, Kabul bi mogao postati prva moderna metropola koja će ostati bez vode. Kombinacija rasta stanovništva, klimatskih promjena i nekontroliranog crpljenja podzemnih izvora dovela je do dramatičnog pada razine vode, i to za čak 30 metara u posljednjoj deceniji, prenosi Jutarnji.hr.
Ahmad Yasin (28) nakon mjeseci svakodnevnog čekanja na vodu kod mjesne džamije, uložio je u kopanje vlastitog bunara dubokog 120 metara. -Sve smo dali za njega, više nemamo ni za filter, govori novinarima CNN-a.
No, čak i takva improvizirana rješenja nose rizike. Mercy Corps procjenjuje da je 80% kabulske podzemne vode kontaminirano – fekalijama iz improviziranih zahoda i industrijskim otpadom. Stanovnici redovito pate od proljeva i povraćanja. -Stalno smo bolesni stalno. Dovoljno je da operemo zube tom vodom, priča Sayed Hamed, zaposlenik državne službe koji živi s troje djece i roditeljima.
Kabul je danas opasan grad bez infrastrukture i osnovnih uvjeta za život. Klimatske promjene dodatno pogoršavaju situaciju; snijeg koji je nekoć hranio podzemne izvore, sve češće zamjenjuju kratkotrajne, ali snažne kiše koje uzrokuju poplave, ali ne doprinose obnovi izvora. UNICEF upozorava da će, ako se nastavi ovakav trend, Kabul do 2030. potpuno ostati bez podzemne vode.
Za mnoge porodice, jedini izvor vode su privatni distributeri koji vodu prodaju po visokim cijenama ili džamije koje imaju pristup dubljim bunarima. No, cijene su često izrazito visoke. Rustam Khan Taraki troši i do 30 posto svojih mjesečnih prihoda na vodu.
Najveći teret krize nose žene i djeca. Djeca često propuštaju školu jer danima hodaju kako bi došli do vode, a žene svakim izlaskom iz kuće rizikuju sigurnost.
-Bez muškog člana porodice ne smijemo same na ulicu. Svaka žena se boji, rekla je mlada sugovornica za CNN, ne želeći otkriti identitet zbog sigurnosnih razloga.
Politička nestabilnost i ekonomska kriza dodatno pogoršavaju situaciju. Nakon što su se američke snage povukle 2021. godine, a talibani preuzeli vlast, većina međunarodne pomoći za Afganistan je obustavljena. Humanitarne organizacije pokušavaju popuniti tu prazninu, međutim sredstva su ograničena. Nedavna odluka američke vlade da zaustavi financiranje putem USAID-a dodatno je paralizirala napore na terenu. Prema podacima Mercy Corpsa, za hitne potrebe u sektoru vodoopskrbe i sanitarija potrebno je 264 milijona dolara. Do sada je osigurano svega 8 milijona.
-Radi se o humanitarnoj, zdravstvenoj, ekonomskoj i političkoj krizi. Bez međunarodne pomoći, bez infrastrukture i s populacijom koja raste, grad se urušava, a obični ljudi plaćaju cijenu, poručuje za CNN Marianna Von Zahn iz Mercy Corpsa.
Raheela i njezina porodica ne žele ostati u Kabulu.
-Kad smo se doselili ovamo, bilo je vode. Sada je nema, a mi nemamo kuda. Vjerojatno ćemo opet morati otići. Ali gdje da odemo?”, pita se očajna Raheela.
