Pronađeno još jedno groblje za dojenčad u Irskoj: Iskopani posmrtni ostaci 11 beba
Na mjestu nekadašnjeg doma za majke i bebe u Tuamu, na zapadu Irske, otkriveno je drugo grobno područje za dojenčad, što su forenzički stručnjaci u petak opisali kao značajno otkriće u okviru tekućih iskopavanja.
U toj ustanovi, koju su vodile časne sestre reda Bon Secours, tokom 36 godina umrlo je gotovo 800 dojenčadi i male djece, a vjeruje se da su njihova tijela odlagana u masovnu grobnicu, piše CNN.
Iskopavanja, koja su započela ovog ljeta, nadzire nezavisno tijelo - Ured direktora za ovlaštene intervencije u Tuamu (ODAIT). U svom najnovijem izvještaju ODAIT je potvrdio da su forenzičari pronašli "dosljedne dokaze" o postojanju drugog groblja.
- Prije početka iskopavanja nije bilo nikakvih površinskih ni prizemnih naznaka da bi se na ovoj lokaciji moglo nalaziti groblje, navodi se u saopćenju.
Direktor Daniel MacSweeney izjavio je za nacionalnu televiziju RTE da se drugo groblje nalazi otprilike 50 do 100 metara od septičke jame u kojoj su, prema vjerovanju, prvobitno odlagana tijela. Od početka iskopavanja u julu pronađeni su posmrtni ostaci 11 dojenčadi, a njihova tijela su poslata na forenzičku analizu.
MacSweeney je pozvao članove porodica da se jave i daju uzorke DNK kako bi pomogli u identifikaciji žrtava, što je do sada učinilo 160 osoba.
Stravičnu priču o domu u Tuamu prva je 2014. godine otkrila lokalna historičarka Catherine Corless. Ona je utvrdila da je 796 beba umrlo u toj ustanovi bez ikakvih zapisa o ukopu, a njihovi su posmrtni ostaci, kako se kasnije pokazalo, bili odloženi u napuštenu septičku jamu.
Dom u Tuamu bio je samo jedan od desetina takvih "domova" širom Irske u koje su, tokom većeg dijela 20. stoljeća, slane trudne djevojke i neudate žene kako bi u tajnosti rodile. Majke su često bile nasilno razdvajane od svoje djece. Dok su neka djeca davana na posvajanje, stotine ih je umrlo, a njihove majke nikada nisu saznale istinu o njihovoj sudbini.
- Bilo bi ispravno da moja sestra bude pokopana pored majke, rekla je Annette McKay, koja danas živi u Manchesteru, prisjećajući se iskustva svoje majke Margaret O’Connor, koja je rodila djevojčicu u domu u Tuamu 1942. godine, nakon što je sa 17 godina bila silovana, piše Sky News.
Djevojčica, kojoj su dali ime Mary Margaret, umrla je šest mjeseci kasnije. Annette se prisjeća da joj je majka pričala kako joj je jednog dana, dok je vješala rublje, s leđa prišla časna sestra i rekla: "Dijete tvog grijeha je mrtvo."
Annette se sada nada da će posmrtni ostaci njene male sestre biti pronađeni i ekshumirani kako bi Mary Margaret mogla biti pokopana pored majke.
- To bi bilo ispravno, rekla je.
Za Annette, koja danas ima 71 godinu, Tuam simbolizira jedno potpuno drugo vrijeme u Irskoj.
- Zatvarali smo žrtve silovanja, žrtve incesta, žrtve nasilja. Slali smo ih u praonice rublja, oduzimali im djecu i predavali ih Crkvi da s njima radi šta god hoće, rekla je i dodala:
- Moja majka je, dok je bila u visokoj trudnoći, ribala podove, a jedna časna sestra ju je u prolazu udarila nogom u trbuh.
- I kada se to mjesto konačno otvori, njihova prljava, ružna tajna više neće biti tajna. Sada je vani. I o tom prljavom, ružnom mjestu moramo saznati šta se tamo zaista dogodilo. Prvo i osnovno, želimo odgovore, izjavila je.
Irska vlada uputila je službenu ispriku 2021. godine, nakon što je istragom utvrđena zastrašujuće visoka stopa smrtnosti novorođenčadi u domovima za majke i djecu širom zemlje. Zaključeno je da je oko 9.000 djece umrlo u 18 institucija koje su bile obuhvaćene istragom.
Tadašnji premijer Micheál Martin izjavio je da je odnos države prema seksualnosti i intimnosti u to vrijeme bio potpuno iskrivljen, a mlade majke, njihovi sinovi i kćerke morali su platiti strašnu cijenu zbog te društvene devijacije.
Red sestara Bon Secours, koji je vodio dom u Tuamu, uputio je duboku ispriku, priznajući da su djeca pokopana na neprihvatljiv i nedostojanstven način, te je ponudio i finansijsku odštetu.
Dok započinju iskopavanja na lokalitetu bivšeg doma reda sestara Bon Secours, radovi koji bi mogli potrajati i do dvije godine, stanovnici Tuama i dalje se suočavaju s naslijeđem prezira i zanemarivanja koje je obilježilo njihovu zajednicu.
- Još uvijek pokušavam shvatiti kako je do toga došlo, rekla je Catherine Corless.
- Govorimo o redovnicama koje su bile medicinske sestre. Crkva je propovijedala brigu za najslabije, za starije, siročad, nemoćne, ali iz nekog razloga, u njihovoj svijesti, djeca rođena izvan braka nikada nisu bila dio toga. Nikada, ali nikada neću razumjeti kako su to mogli činiti malim bebama, maloj djeci. Prekrasnoj, ranjivoj djeci, poručila je historičarka.
