Posuđeni stupci / Na sreću ratnih profitera
Kolone plaćenika Wagnera su 24. juna krenule na Moskvu. I dok se organizuje pobuna protiv Kremlja, Vladimir Putin množi telefonske pozive svojim saveznicima, koji odugovlače. Mnogi govore samo “o unutarnjoj ruskoj stvari”. Jedan jedini koji naglas ističe svoju podršku ruskom predsjedniku: Recep Tayyip Erdogan. Turski lider vjerojatno uzvraća Moskvi za precizne informacije i pomoć Ankari za vrijeme propalog državnog udara 15. jula 2016. Onda je Putin išao tako daleko da je reisu ponudio slanje svojih specijalnih snaga, famoznih spetsnaz, u ono vrijeme stacioniranih na dva broda koja su plovila turskim vodama.
Suradnja ove dvojice ljudi je posljednjih mjeseci dosegnula vrhunac, naročito u domenu gospodarstva. Tako je kad je riječ o prvoj civilnoj atomskoj centrali, inauguriranoj krajem aprila ove godine, koju je sagradio i kojom upravlja ruski Rosatom; o 5 milijuna ruskih turista na turskim plažama ove godine; o ruskom gasu preko zime isporučenom na kredit. Kao kolutovi za spašavanje Erdoganovom gospodarstvu, koje naglavačke pikira od tereta hiperinflacije i deficita u gospodarskoj razmjeni.
Na drugoj strani, turski izvoz u Rusiju je od invazije na Ukrajinu nekim čudom udvostručen. Pod europskim sankcijama, Rusija se djelomično snabdijeva zahvaljujući turskom tržištu, budući da je Ankara odbacila primjenu međunarodnih sankcija, zahvaljujući “politici ravnoteže” koju među svojim europskim partnerima i Rusijom proklamira šef države. Ali Turska nije samo baza za isporuku Moskvi: postala je platforma za europska poduzeća koja se žele osloboditi sankcija i nastaviti trgovinu sa Rusijom. A ako je izvoz EU Turskoj 2022. povećan za 22 milijarde, postoji razlog: nije sve namijenjeno turskom tržištu…
Murat, 35 godina, logističar je u Istanbulu. Odmah na početku sukoba kontaktirali su ga ruski i europski klijenti, a mladi turski poduzetnik je nanjušio poslove i otvorio svoje poduzeće, ekskluzivno namijenjeno izbjegavanju sankcija protiv Rusije. “Imam klijente u cijeloj Europi, naročito u Španjolskoj i u Italiji”, svjedoči upravo nakon povratka iz Madrida. “Oni mi šalju robu kao da je namijenjena meni, a ja je prosljeđujem u Rusiju, sa mojim imenom, uz 6% provizije. Ne može jednostavnije.”
Problematičnije, jedan dio roba koje prosljeđuje u Rusiju, od čelika i poljoprivrednih mašina iz Rumunjske, i dijelova za strojeve – može imati dvostruku upotrebu, civilnu i istovremeno vojnu, i in fine poslužiti za podršku ruskom ratnom angažmanu. Tako motori mogu biti rastavljeni i upotrijebljeni za ofanzivnu rusku opremu, ili poslužiti za strojeve-oruđe neophodno za proizvodnju oružja. Ali mladi čovjek nije zabrinut. “Za mene nema nikakvog rizika, cijeli svijet dobro zna šta se dešava, ali Europljani kao i Turci su izabrali zatvoriti oči pred tim”, smatra Murat.
A svejedno, nema govora biti pohlepan, i investirati, na primjer, u izvoz poluprovodnika. Jako unosno tržište, ali pod pomnim nadzorom SAD-a, koje žele isušiti dotok elektroničkih čipova Rusiji, neophodnih za dobro funkcioniranje vojne industrije. U aprilu su dva turska poduzeća bili meta američkih sankcija jer su Rusiji prodala čipove dijelom proizvedene u SAD-u.
Budući da Tursku njeni europski i američki partneri redovito pozivaju na odgovornost, Turska je obećala da će na svojoj teritoriji zakočiti izbjegavanje sankcija. Ankara je u martu naveliko obavještavala o slanju turskim poduzećima i carinskim službama liste proizvoda čiji je izvoz Rusiji zabranjen. Optička iluzija koja Muratu izaziva osmijeh. “Sve što su uradili je da su ukinuli mogućnost da Rusija bude krajnje mjesto isporuke robe, ali ništa ne sprječava, na primjer, da bude poslata u Kazahstan, da bude u tranzitu u nekoj ruskoj luci i da se napravi da izgleda kao da su kamioni zaboravili doći po robu”, naglašava poduzetnik. “Sve što možete rizikovati je da naletite na nekog podozrivog službenika koji traži svoj dio da bi zatvorio oči.” Za prvih šest mjeseci 2023. turski izvoz u Kazahstan je postigao povjesni skok od 67,5 %. Fenomen se odnosi i na francuska poduzeća, neki poslovni su ljudi izabrali djelovati direktno iz Turske, kao što objašnjava Anna, mlada odvjetnica koja je zbog protivljenja Putinovom režimu napustila Moskvu, ali prati ruske klijente sa manje političkim motivima: “Da izbjegnete papirologiju i komplikacije, nađete turskog partnera (ili pravog partnera, ili nekog ko posudi svoje ime) i napravite poduzeće koje će odmah imati pristup carinskoj uniji Turske i EU za uvoz ili izvoz roba.”
Posljednjih mjeseci, ‘obični’ ruski egzilanti sve više imaju muke dobiti dozvolu boravka u Turskoj, ali se pitanje ne postavlja za poslovne ljude, koji si mogu priuštiti usluge ruskog ili turskog odvjetnika. Tim više što je turska nacionalna valuta od ponovnog izbora Erdogana 24. maja izgubila 30% u odnosu na američki dolar i pokušava privući čim više deviza. “Ako treba, kupovina nekretnine u vrijednosti od 400.000 dolara ili plasman novca u vrijednosti od 500.000 dolara u neku banku na rok od najmanje tri godine, daje pravo na sticanje boravišne dozvole i turskog državljanstva”, nastavila je Anna.
Uloga Ankare u izbjegavanju sankcija sve više izluđuje zapadne partnere, tim više što se parnice gomilaju. Ako je Turska prestala blokirati Švedsku u NATO-u, Ankaru nerviraju pokušaji suradnje Atlantskog saveza i Cipra, čiji su sjeverni dio 1974. okupirale turske trupe, a Turska želi steći pojačanu kontrolu u tjesnacu Bosfora i Dardanela, odakle se upravlja pomorskim prometom između Crnog mora i Mediterana. Da bi dobila garancije NATO-a u tom smislu, duže od mjesec dana blokira prihvatanja novog zajedničkog obrambenog plana spram Rusije, od hladnog rata do sada najambiciooznijeg, što izaziva nervozu njenih europskih i američkih partnera.
U vrijeme proljetnih turskih izbora, opozicija, koja se u slučaju pobjede, angažirala poštivati sankcije protiv Rusije, objavila je da ima dokaze o ruskoj umiješanosti u izbornu kampanju, naročito kroz deepfakes, lažne video snimke koje proizvodi umjetna inteligencija. Kako god bilo, ponovnim izborom Erdogana se nije prestalo poslovati sa Kremljom… a neka poduzeća više zanima njihov račun, nego poštivanje zapadnih sankcija.
(Sa francuskog prevela
Nada Zdravič)
