Pakao se zove Rakefet: Izraelci palestinske zatvorenike mjesecima drže u podzemnom zatvoru
Takefet je zbog užasnih uslova već bio zatvoren/KoKo/
Izrael drži desetine Palestinaca iz Gaze izolovane u podzemnom zatvoru gdje nikada ne vide dnevnu svjetlost, uskraćena im je adekvatna hrana i nemaju pravo na informacije o svojim porodicama ili o događajima u svijetu.
Među zatočenima su bila najmanje dva civila koja su držana mjesecima bez podizanja optužnice ili suđenja: medicinski tehničar uhapšen u uniformi s posla i mladi prodavač hrane, navode advokati iz Javnog komiteta protiv torture u Izraelu (PCATI), koji zastupaju obojicu.
Obojica su u januaru prebačena u podzemni kompleks Rakefet, gdje su opisali redovno premlaćivanje i nasilje koje je u skladu s dobro dokumentovanom torturom u drugim izraelskim pritvorskim centrima.
Zatvor Rakefet otvoren je početkom 1980-ih za smještaj nekolicine najopasnijih pripadnika organizovanog kriminala u Izraelu, ali je ubrzo zatvoren jer je proglašen nehumanim. Krajnje desničarski ministar sigurnosti Itamar Ben-Gvir naredio je njegovo ponovno otvaranje nakon napada 7. oktobra 2023.
Zatvoreni civili
Ćelije, mali prostor za „vježbanje“ i prostorija za susrete s advokatima svi se nalaze pod zemljom, pa zatvorenici žive bez imalo prirodnog svjetla.
Zatvor je prvobitno bio zamišljen za mali broj visokorizičnih zatvorenika u pojedinačnim ćelijama, te je 1985. godine zatvaranjem u njemu bilo 15 ljudi. U posljednjim mjesecima, u njemu je držano oko 100 zatočenika, pokazuju zvanični podaci do kojih je došao PCATI.
Prema sporazumu o prekidu vatre iz sredine oktobra, Izrael je oslobodio 250 palestinskih zatvorenika osuđenih na izraelskim sudovima i 1.700 Palestinaca iz Gaze koji su bili pritvoreni na neodređeno vrijeme bez optužnice ili suđenja. Mladi trgovac iz Rakefeta bio je među oslobođenima, objavio je The Guardian.
Međutim, razmjeri pritvaranja su tako veliki da i nakon ovog masovnog puštanja, najmanje 1.000 drugih i dalje drži Izrael pod istim uslovima, uključujući i medicinskog tehničara kojeg zastupa PCATI.
„Iako je rat službeno završen, (Palestinci iz Gaze) i dalje su zatvoreni pod pravno osporavanim i nasilnim ratnim uslovima, koji krše međunarodno humanitarno pravo i predstavljaju torturu“, saopćio je PCATI.
Dvojica muškaraca koja su u septembru razgovarala s PCATI advokatima bili su 34-godišnji medicinski tehničar uhapšen na radnom mjestu u bolnici u decembru 2023. i mladi trgovac uhapšen u oktobru 2024. dok je prolazio kroz izraelski kontrolni punkt.
„U slučajevima naših klijenata govorimo o civilima“, rekla je advokatica PCATI-ja Janan Abdu. „Čovjek s kojim sam razgovarala bio je 18-godišnjak koji je prodavao hranu. Uhapšen je na putu, na kontrolnom punktu.“
Ben-Gvir je za izraelske medije i jednog poslanika izjavio da se Rakefet obnavlja za pritvaranje pripadnika Nukhbe – „elitnih“ boraca Hamasa koji su vodili masakre u Izraelu 7. oktobra – i specijalnih jedinica Hezbollaha zarobljenih u Libanu.
Izraelske vlasti su rekle da nijedan Palestinac uključen u napade 2023. nije oslobođen u okviru sporazuma o prekidu vatre kojim je mladi zatvorenik vraćen u Gazu.
Izraelska zatvorska služba (IPS) nije odgovorila na pitanja o statusu i identitetu drugih zatvorenika u Rakefetu.
Povjerljivi izraelski podaci pokazuju da je većina Palestinaca zarobljenih u Gazi tokom rata zapravo bila civilna lica.
Ekstremne posljedice
Uslovi za Palestince bili su „namjerno užasni“ u svim zatvorima, rekla je Tal Steiner, izvršna direktorica PCATI-ja. Sadašnji i bivši zatvorenici, kao i uzbunjivači iz izraelske vojske, detaljno su opisali sistemska kršenja međunarodnog prava.
Međutim, Rakefet nameće poseban oblik zlostavljanja. Držanje ljudi mjesecima pod zemljom, bez dnevnog svjetla, ima „ekstremne posljedice“ na psihičko zdravlje, kaže Steiner. „Veoma je teško ostati mentalno čitav u tako represivnim uslovima.“
To utiče i na fizičko zdravlje – narušava osnovne biološke funkcije poput cirkadijalnih ritmova potrebnih za san i proizvodnju vitamina D.
Uprkos tome što radi kao advokatica za ljudska prava i što je posjećivala zatvore u kompleksu Ramla, jugoistočno od Tel Aviva, gdje se nalazi i Rakefet, Steiner kaže da nikada prije nije čula za ovaj podzemni zatvor sve dok ga Ben-Gvir nije ponovo otvorio.
Zatvor je bio zatvoren prije nego je PCATI uopće osnovan, pa se pravni tim morao osloniti na stare medijske arhive i memoare Rafaela Suisse, tadašnjeg šefa Izraelske zatvorske službe (IPS) sredinom 1980-ih, kako bi saznao više o njemu.
„[Suissa] je napisao da je shvatio kako je držanje ljudi ispod zemlje 24 sata dnevno jednostavno previše okrutno, previše nehumano da bi bilo koja osoba to mogla podnijeti, bez obzira na to šta je uradila“, rekla je Steiner.
Ovog ljeta, advokati PCATI-ja dobili su zahtjev da zastupaju dvojicu muškaraca zatvorenih u podzemnom zatvoru, pa su Abdu i njena kolegica po prvi put dobile dozvolu da uđu.
Vodili su ih pod zemlju maskirani, teško naoružani stražari, niz prljave stepenice u prostoriju u kojoj su na podu ležali ostaci mrtvih insekata. Toalet je bio toliko prljav da je praktično bio neupotrebljiv.
Nadzorne kamere na zidovima kršile su osnovno pravno pravo na povjerljiv razgovor između klijenta i advokata, a stražari su upozorili da će susret odmah biti prekinut ako se bude govorilo o porodicama zatvorenika ili ratu u Gazi.
„Pitala sam se: ako su uslovi u prostoriji za advokate ovako ponižavajući – ne samo za nas lično nego i za samu profesiju – kakvi su onda uslovi za zatvorenike?“ rekla je Abdu. „Odgovor je ubrzo stigao, kada smo ih sreli.“
Klijente su doveli pogurene, s rukama i nogama u okovima, dok su im stražari gurali glave prema podu.
Saja Mišerki Baransi, druga advokatica PCATI-ja, rekla je da su obojica u Rakefetu već devet mjeseci, a medicinski tehničar je razgovor započeo riječima: „Gdje se nalazim i zašto sam ovdje?“ Stražari mu nikada nisu rekli ime zatvora.
Izraelske sudije koje su odobrile njihovo pritvaranje kroz veoma kratka video-ročišta – na kojima zatvorenici nisu imali advokata niti čuli dokaze protiv sebe – rekle su samo da će tamo ostati „dok rat ne završi“.
Hvalio se zlodjelima
Zatvorenici su opisali ćelije bez prozora i bez ventilacije, u kojima boravi troje ili četvero ljudi, i gdje često ostaju bez daha, gušeći se.
Zatvorenici su advokatima rekli da su izloženi redovnom fizičkom zlostavljanju – premlaćivanju, napadima pasa s metalnim brnjicama, gaženju po tijelu – uz uskraćenu medicinsku njegu i obroke na rubu gladi. Vrhovni sud Izraela je ovog mjeseca presudio da država Palestincima u zatvorima uskraćuje dovoljno hrane.
Vrijeme izvan ćelije ograničeno je na mali podzemni prostor, ponekad svega pet minuta svaki drugi dan. Madraci se oduzimaju rano ujutro, obično oko 4 sata, i vraćaju tek kasno navečer, ostavljajući zatvorenike da leže na gvozdenim okvirima u praznim sobama.
Njihovi opisi poklapaju se sa snimcima posjete zatvoru koju je Ben-Gvir zabilježio kamerama kako bi javno prikazao svoju odluku o ponovnom otvaranju ovog podzemnog objekta. „Ovo je prirodno mjesto za teroriste – ispod zemlje“, rekao je.
On se više puta hvalio lošim postupanjem prema palestinskim pritvorenicima, što su bivši taoci Hamasa rekli da je podstaklo dodatno nasilje nad njima dok su bili u zatočeništvu.
To je uključivalo držanje talaca u podzemnim tunelima mjesecima, uskraćivanje hrane, izolaciju od porodica i vijesti, kao i fizičko i psihološko zlostavljanje, uključujući i naređenje da pred kamerama kopaju vlastiti grob.
Izraelske obavještajne službe upozorile su da ovakav tretman palestinskih zatvorenika ugrožava šire sigurnosne interese zemlje.
Mišerki Baransi rekla je da je pritvoreni medicinski tehničar posljednji put vidio dnevnu svjetlost 21. januara ove godine, kada je prebačen u Rakefet, nakon što je godinu dana proveo u drugim pritvorskim centrima, uključujući i zloglasni vojni centar Sde Teiman.
On je otac troje djece, a otkad je pritvoren nije dobio nikakve vijesti o porodici. Jedino što advokati smiju prenijeti zatvorenicima iz Gaze jeste ime rođaka koji je ovlastio njihovo zastupanje.
„Kada sam mu rekla: ‘Razgovarala sam s tvojom majkom i ona je potvrdila da te mogu posjetiti’, time sam mu barem prenijela sićušnu informaciju – da mu je majka živa“, rekla je Mišerki Baransi.
Dođite ponovo
Kada je drugi zatvorenik pitao Abdu da li mu je trudna supruga sigurno rodila, stražar je odmah prekinuo razgovor i zaprijetio mu. Dok su stražari odvodili muškarce, čula je zvuk lifta, što sugeriše da su ćelije još dublje pod zemljom.
Mladić joj je rekao: „Vi ste prva osoba koju sam vidio od hapšenja“, a njegova posljednja molba bila je: „Molim vas, dođite ponovo.“ Njegovi advokati su kasnije obaviješteni da je 13. oktobra pušten u Gazu.
Izraelska zatvorska služba (IPS) u saopćenju je navela da „postupa u skladu sa zakonom i pod nadzorom zvaničnih nadzornih tijela“, te dodala da „nije odgovorna za pravni postupak, klasifikaciju pritvorenika, politiku hapšenja ili hapšenja kao takva“.
Ministarstvo pravde uputilo je sva pitanja o Rakefetu i pritvorenicima izraelskoj vojsci. Vojska je pitanja preusmjerila na IPS.
