Ovaj čovjek je odgovoran za smrt više od 10 miliona ljudi: Znate li o kome se radi?

Godine 1878. u malom gradiću u Gruziji rođen je Josif Visarionovič Džugašvili, kasnije poznat pod imenom Staljin. 

Na današnji datum 1922. Lenjin ga postavlja na poziciju generalnog sekretara Komunističke partije što će biti ključna tačka u Staljinovoj borbi za vlast u Sovjetskom Savezu. Kako je Staljin došao do te pozicije i postao autokratski lider nove ruske države?

Teško da bismo Staljina mogli opisati kao sofisticiranog i uljudnog gospodina koji osvaja ljude već na prvi dojam. Kako je odrastao u mjestu gdje je su ulične bande bile svakodnevno prizor, a njegov otac je tukao njega i njegovu majku, Staljin je od malena bio povučen i hladan čovjek. Prisustvovao je javnom pogubljenju kriminalaca kada je bio dječak te već tada zamrzio carski režim u Rusiji.

S druge strane, bio je akademski vrlo uspješan stoga je brzo dobio stipendiju i preselio u gruzijsku prijestolnicu. Tamo dolazi u kontakt s marksizmom i nakon kratkog vremena biva izbačen iz škole radi svojih radikalnih izjava. Staljin se nakon toga bavi pisanjem za socijalističke novine i organizira radničke štrajkove po ruskoj Gruziji.

Godine 1903. pridružuje se boljševicima. Brzo ga zamjećuje Lenjin koji vidi da je Staljin vrlo uspješan u obavljanju pljački s pomoću kojih bi se financirale buduće boljševičke akcije. Uhapšen je barem šest puta, svaki puta bi pobjegao i vratio se, a onda je 1913. priveden i poslan u sibirski zatvor gdje će provesti iduće četiri godine.

Po izlasku iz zatvora Staljin sudjeluje u Ruskom građanskom ratu na strani boljševika, vjerujući u uspostavu prve socijalističke države na svijetu. Po završetku rata 1922. dobiva poziciju generalnog sekretara Partije, mjesto koje će zadržati do kraja života.

Generalni sekretar tada nije imao značajnu funkciju, ali Staljin ju je s vremenom proširio i počeo postavljati ljude vjerne njemu na ključne pozicije. Lenjinu se to nije uopće sviđalo, ali upravo je doživio prvi u redu moždani udar te iz kreveta nije više mogao tako lako voditi zemlju i svoje kadrove. U svojoj oporuci savjetuje partijsko vodstvo da "pronađe način za njegovo uklanjanje" i neka nađu nekog "tolerantnijeg i manje hirovitog" pojedinca.

Staljin je to iskoristio i do Lenjinove smrti 1924. godine pripremio teren kako bi preuzeo vlast nad Partijom i državom. Njegov najveći protivnik bio je Lav Trocki, vrlo popularni boljševik, izvrstan retoričar i vojni zapovjednik za kojeg se smatralo da će naslijediti Lenjina kao novi vođa. Ipak, uz Staljinov sve veći utjecaj u Partiji Trocki će biti prognan i kasnije ubijen u Meksiku 1940. godine.

Nakon što je osigurao potpunu kontrolu nad Partijom i državom, Staljin će voditi sovjetsku politiku sve do svoje smrti 1953. 

U tom periodu Staljin ubija političke protivnike, novinare, intelektualce i Židove, nastoji kolektivizirati poljoprivredu što će prouzročiti glad koja će ubiti preko deset miliona ljudi, proglašava kulake, odnosno bogate seljake državnim neprijateljem što rezultira masovnim ubistvima.

Staljin nastavlja ubijati za vrijeme čistki prije Drugog svjetskog rata, kao i kasnije radi svog dubokog osjećaja nepovjerenja i histerije, piše Index.hr.