Od drevne grobnice do svjetske pozornice: Potraga Kine za „Zidanku“ rukopisom

Odiseja svilenog rukopisa „Zidanku Ču“ – izuzetnog relikta iz perioda Zaraćenih država u Kini – podsjeća nas da istorija, kada se jednom izgubi, mora biti neumorno vraćana.

Dok Kina pojačava globalne napore da povrati raseljena kulturna blaga, priča o ovom drevnom rukopisu pruža nadu i služi kao jasan poziv na djelovanje.

Skriveno blago iskopano

Rukopis Zidanku Ču otkriven je 1942. godine u drevnoj grobnici iz 300. godine p.n.e. u gradu Čangša, provincija Hunan u središnjoj Kini.

Ime „Zidanku“ dobio je po skladištu municije u predgrađu grada – uobičajenom prizoru iz burnog razdoblja savremene kineske historije. Doslovno, „Zidanku“ znači „skladište metaka“.

Kao najstariji poznati svileni rukopis otkriven u Kini, artefakt nudi neprocjenjiv uvid u starokinesku kosmologiju, mitologiju i kalendarske sisteme. Njegova važnost upoređuje se s poznatim proročkim kostima i Dunhuang rukopisima.

Natpis ispod slike: Stranica replike Zidanku Ču svilenog rukopisa koju je izradio Cai Jixiang /CFP

Gubitak u inostranstvu

Godine 1946, usred ratnog haosa, rukopis je nezakonito prokrijumčaren u Sjedinjene Američke Države.

Artefakt je pod sumnjivim okolnostima završio u rukama jednog Amerikanca, nakon što ga je pribavio od Cai Jixianga – predanog kolekcionara i istoričara, koji je proučavao i čuvao rukopis.

Uprkos višestrukim pokušajima Caija da povrati artefakt, on je više puta mijenjao vlasnike u SAD, da bi naposlijetku postao dio kolekcije Nacionalnog muzeja azijske umjetnosti pri Smitsonijan institutu u Vašingtonu.

Decenijama je rukopis bio uglavnom skriven od javnosti zbog krhkog materijala od kojeg je napravljen i komplikovanog porijekla.

Dug put ka povratku

Tokom godina, nastojanja da se svileni rukopis Zidanku Ču vrati Kini suočavala su se s brojnim preprekama – od međunarodnih pravnih barijera, protoka vremena, do složenosti dokazivanja vlasništva.

Dodatno, promjenjiva geopolitička klima i različiti stavovi prema restituciji kulturnih dobara dodatno su usložnili proces vraćanja.

No, ovakvi izazovi ne mogu biti opravdanje za nečinjenje. Kulturna baština ne pripada samo državama, već cijelom čovječanstvu. Svaki artefakt nepravedno odvojen tokom rata ili kolonijalizma predstavlja iskrivljenu priču – naslijeđe uskraćeno pravim nasljednicima.

Proboj u potrazi

Nada se ponovo pojavila u junu 2024. godine, kada je poklopac kutije povezan s rukopisom – s oznakama Fogg muzeja umjetnosti i datumom 16. septembar 1946 – vraćen Kini od strane Univerziteta u Čikagu.

Ovaj ključni dokaz dodatno jača kineski pravni zahtjev i odražava rastući međunarodni konsenzus o važnosti kulturne restitucije.

Ceremonija primopredaje održana je u Ćingdauu, u istočnoj Kini, tokom Međunarodne konferencije o zaštiti i povratku kulturnih predmeta uklonjenih iz kolonijalnog konteksta, i istakla je značaj međunarodne saradnje.

Priča o artefaktu ponovo je došla u središte pažnje kroz kulturni program koji je producirala i emitovala Kineska medijska grupa (KMG), a koji je dobio široku međunarodnu medijsku pažnju.

Natpis ispod slike: Snimci iz emisije o svilenom rukopisu Zidanku Ču u produkciji KMG-a /KMG

Obnova baštine, povratak identiteta

Potraga za povratkom rukopisa Zidanku Ču simbolizira širi, duboko značajan napor – obnovu nacionalne baštine i dostojanstva.

Povratak izgubljenih kulturnih dragocjenosti ne samo da ispravlja historijske nepravde, već podstiče dublje globalno uvažavanje bogatstva drevnih civilizacija.

Put ovog artefakta – od drevne grobnice, preko stranih muzeja, i nadamo se uskoro nazad u domovinu – oslikava složenu realnost očuvanja kulturne baštine u globaliziranom svijetu.

Njegova priča nas podsjeća na jednu trajnu istinu: očuvanje kulturnih dobara je kolektivna odgovornost – zahtijeva budnost, poštovanje, međunarodnu solidarnost i saradnju.