"Nepobitni dokazi" – filmska epopeja koja vraća historiju u fokus

Film "Nepobitni dokazi" (Dead To Rights), inspirisan istinitim događajima iz doba japanske okupacije Kine, postao je pravi kino-fenomen. Za samo osam dana od premijere zaradio je više od milijardu juana, a već nakon 13 dana prihod je premašio 1,8 milijardi (oko 251 milion dolara), probivši se na svjetske liste zarada.

Radnja filma prati petnaestogodišnjeg šegrta u foto-studiju koji, razvijajući film koji mu je poslao japanski oficir, otkriva stravične fotografije. Neke od njih prikazuju vojnike Japanske imperijalne armije kako ubijaju, siluju i muče civile u Nanđingu. Svjesno rizikujući život, mladić izrađuje dodatne kopije i krije ih u knjigama kako bi sačuvao dokaze. Foto-album, koji kasnije preuzima drugi mladić, postaje ključni materijal na suđenju glavnim odgovornima za masakr u Nanđingu.

O značaju ovakvih podsjećanja svjedoči i događaj održan u Institutu za međunarodnu politiku i privredu u Beogradu, gdje su prikazani trejleri filma. Zamjenica direktora Instituta, Ivona Lađevac, naglasila je da je važno čuvati historijsko pamćenje.

„Ne želimo osvetu, već da spriječimo ponavljanje tragedija. Opasno je kada se historija revidira i žrtve prikazuju kao krivci.“

Lađevac je podsjetila i da je Drugi svjetski rat u Aziji započeo 1937. japanskom invazijom na Kinu, što se često previđa.

Direktor Instituta, Branislav Đorđević, emotivno je govorio o stradanju kineskog naroda.

„Čitao sam o vojnicima koji mjesecima nisu imali hrane i žvakali su odjeću da prežive. Ovaj film bi trebalo da vidi što više ljudi. Tema je univerzalna – koliko naroda je doprinijelo miru, a da to nije dovoljno priznato.“

Đorđević je podsjetio i na komandnu odgovornost u ratnim zločinima, napomenuvši da je komandant japanske imperijalne armije, princ imenovan od cara Hirohita, naredio da „ne ostane niko živ“. Ipak, na poslijeratnim suđenjima car je izuzet od krivične odgovornosti. Dodao je i da Japan decenijama pokušava umanjiti broj žrtava masakra, te da se nikada nije izvinio Kini – niti za Nanđing, niti za druga stradanja u jugoistočnoj Aziji.

„Nepobitni dokazi“ nisu samo film, to je opomena i historijska lekcija. U vremenu kada je revizionizam sve prisutniji, ovakve priče podsjećaju da mir nije došao sam od sebe, već zahvaljujući ogromnim žrtvama mnogih naroda.

Kako poručuju autori filma, priča o hrabrosti jednog mladića iz foto-studija i sudbini fotografija koje su postale nepobitni dokazi zločina nije samo kineska, već univerzalna.

Ova priča podsjeća nas da su istina i sjećanje na žrtve temelj pravednijeg svijeta.