Na bivšoj lokaciji za izradu nuklearnih bombi pronađen radioaktivni osinjak
Ilustracija/ Pexels
Na lokaciji Savannah River Site (SRS) u blizini Aikena, u američkoj saveznoj državi Južna Karolina, radnici Ministarstva energetike SAD-a otkrili su osinje gnijezdo koje je sadržavalo nivo radioaktivnosti čak deset puta veći od dozvoljenog federalnog limita.
Gnijezdo je pronađeno 3. jula ove godine na metalnom stubu u blizini postrojenja u kojem se skladišti milioni galona tečnog nuklearnog otpada, ali nadležni tvrde da nije bilo curenja iz rezervoara. Osa u trenutku otkrića nije bilo, a gnijezdo je odmah dekontaminirano, ubaceno u specijalne vreće i klasifikovano kao radioaktivni otpad.
Prema izvještaju američkog Ministarstva energetike, gnijezdo je kontaminirano tzv. "naslijeđenim" zračenjem, odnosno ostacima radioaktivnih čestica koje su prisutne na lokaciji još od vremena kada se tamo proizvodio plutonij i tritij za nuklearno oružje tokom Hladnog rata.
Savannah River Site je otvoren 1950-ih godina i decenijama je bio ključna tačka američkog nuklearnog programa. Danas se koristi za preradu i skladištenje nuklearnog otpada, ali ostaci prošlih aktivnosti i dalje predstavljaju ozbiljan izazov za okoliš i sigurnost.
Incident nije imao utjecaj na rad postrojenja, niti je zabilježen rizik po zdravlje zaposlenih ili šire javnosti, tvrde iz Ministarstva. Međutim, ekološke organizacije, poput grupe Savannah River Site Watch, kritikovale su ograničenu transparentnost i nedostatak dodatnih informacija. Traže odgovore o porijeklu zračenja, načinu širenja kontaminacije i mogućnosti da slična gnijezda postoje i na drugim dijelovima lokacije.
„Ogorčen sam što iz SRS-a nisu objasnili odakle je tačno došla radioaktivnost i da li je možda riječ o neotkrivenom curenju“, poručio je Tom Clements, direktor grupe.
Stručnjaci upozoravaju da ovakvi nalazi pokazuju koliko su insekti poput osa sposobni prenijeti kontaminirane čestice, što dodatno komplikuje praćenje radioaktivnosti u prirodi.
Iako se radi o izolovanom incidentu, slučaj otvara važna pitanja o sigurnosti na lokacijama bivših vojnih nuklearnih postrojenja i potrebi za kontinuiranim monitoringom, čak i decenijama nakon što su napuštene primarne aktivnosti.
