Mrkić: Očekujem da u Pekingu bude potpisan Sporazuma o slobodnoj trgovini Kine i Srbije
Nedavno je objavljena bijela knjiga o "Pojasu i putu", inicijativi kineskog predsjednika i generalnog sekretara Komunističke partije Kine, Xi Jinpinga. Još prije deset godina je lansirana ova ideja, koja u mnogo čemu prevazilazi čuveni "Maršalov plan" o kome smo toliko puta čuli, a o njemu i svojevremeno učili, jer je otpočet neposredno poslije Drugog svjetskog rata. A taj rat nas je mnogo koštao. Doduše, Maršalov plan je dolazio od SAD-a i bio uglavnom usmjeren na Njemačku, ali i Veliku Britaniju i Francusku. Taj plan se odnosio na zapadnu Evropu i bio je priprema za kasnije obnarodovani Hladni rat.
"Pojas i put" prevazilazi, kao što je već rečeno, pomenuti plan, prije svega po svom konceptu, ciljevima, ali i obimu uloženih sredstava, bez presedana, kao i po broju zemalja učesnica, kojih je više od 150.
Sama filozofija "Pojasa i Puta" potpuno je različita od svega do sada poznatog i zabilježenog. Njegove glavne karakteristike su nenametljivost i dobrovoljnost. Nema dominacije, ni potčinjenosti. Dakle, u njemu učestvuje samo onaj ko to želi. A, znamo da ih je baš mnogo! Nije cifra podudarna sa brojem članica Ujedinjenih nacija, ali kao da jeste, pošto znamo ko u taj projekat nije uključen. Znamo i razloge zašto to nije slučaj. Sam projekat "Novog puta svile" (tako ga, najčešće, nazivaju u mnogim zemljama zapadne Evrope, ali i u Sjedinjenim Američkim Državama) zamišljen je kao oslonac pristupu globalnoj zajednici sa zajedničkom budućnošću. I prvi put dolazi od jedne zemlje koja je sa juga, a ne sjevera, i koja se još uvijek razvija, jer je, takoreći nedavno, savladala siromaštvo u sopstvenoj zemlji. Bez takvog poimanja nema, uvjeren sam, suštinskog svjetskog mira i ravnomjernog razvoja svih naroda i država. Sebičnost nikada nikog nije usrećila! Ne bi ni ovog puta. Mora se voditi računa o svim pojedincima, ali naročito i o subjektima međunarodne zajednice, prije svega državama, jer samo one mogu obezbijediti efikasnu zaštitu i individuama. Pretpostavka ostaje da države koje formiraju sretne zajednice mogu biti štit svim anomalijama. Posebno onima koje odbija ogromna većina. To se danas naziva demokratijom i njeno stvarno i puno poštovanje zahtijeva podjednako uvažavanje volje velikih, manjih i malih država, podjednako. Mnogi to smatraju utopijom, pa i danas u vrijeme kada živimo uz pomoć visokih tehnologija. Ubijeđen sam da se radi samo o mudrosti, nikako o naivnostima.
Uskoro u prijestolnicu Kine stižu delegacije skoro svih zemalja učesnica projekta "Pojas i put". Radi se o trećem, jubilarnom forumu, jer se obilježava desetogodišnjica implementacije velike vizije "Pojasa i puta". Na njemu će, na najvišem nivou, učestvovati i moja zemlja, Srbija. Na čelu naše delegacije biće predsjednik Aleksandar Vučić. U delegaciji će biti i desetak ministara iz Vlade Srbije, a očekuje se potpisivanje tridesetak međudržavnih i komercijalnih sporazuma. Najbitnije je to što se nadamo potpisivanju Sporazuma o slobodnoj trgovini između Narodne Republike Kine i Srbije, tekstu koji je uspješno sastavljen, poslije višemjesečnih pregovora nadležnih iz dvije prijateljske zemlje. Velika je radost i razumljiva su očekivanja od novog susreta dvojice predsjednika. Pretpostavljamo da će se predsjednici Xi Jinping i Aleksandar Vučić i sresti u u Pekingu.
Ovoliki broj učesnika najbolji je odgovor na optužbe da Kina "stvara dužnike" među zemljama koje koriste kineske kredite i njene ogromne investicije, koje striktno vode računa o izboru prioriteta i preferencijama zemlje koja sama traži kinesku pomoć! Nema nikakvih uslovljavanja i pridikovanja, o ucjenama da ne govorimo. Srbija u potrazi za finansiranjem njenih projekata, srećom i pameću nadležnih u našoj vladi, nije nikakav izuzetak među brojnim zemljama. Već smo uz pomoć kineskih investicija dobili brzu prugu od Beograda do Novog Sada, a nastavljamo ubrzano njenu gradnju do Subotice. Valjda ćemo uskoro, uz asistenciju kineskih prijatelja, stizati za tri sata željeznicom od Beograda do Budimpešte, mađarske prijestolnice. Moram i ovog puta da naglasim da se nadamo da će sljedeće godine Srbija ponovo biti u prilici da ugosti našeg velikog prijatelja, kineskog predsjednika Xi Jinpinga, koji je još prije deset godina prvi put izgovorio pred tadašnjim predsjednikom Srbije, Tomislavom Nikolićem, da među našim narodima i zemljama postoji "čelično prijateljstvo".
Ivan Mrkić, bivši ministar vanjskih poslova Srbije