Lančane egzekucije u zatvorima Irana

Prema podacima OUN-a, šest stotina dvanaest zatvorenika je ubijeno u toku prvih šest mjeseci 2025. Dva puta više nego u jednakom periodu 2024.

Pogubljenja Smrt Mehdija Hasanija i Behruza Ehsanija, koje su iranske vlasti objesile u petak, 25. jula, dodaje dva imena na spisak osuđenih na smrt i pogubljenih vješanjem u Iranu. Mehdi Hasani (48 godina) je uhapšen 11. septembra 2022, a Behruz Ehsani (69 godina) 6. decembra 2022. Obojica su osuđeni na smrt u januaru zbog “oružane pobune”, “neprijateljstva prema Bogu” i “korupcije na Zemlji”, u vezi sa njihovim navodnim članstvom u oporbenoj organizaciji Mujahidin e Khalq (MeK), Narodnih mudžahedina. Kazna je izrečena nakon suđenja koje je trajalo pet minuta i za vrijeme kojeg im nije bilo dozvoljeno braniti se. Bili su lišeni pristupa odvjetnicima dvije godine.

Prema podacima Ureda Vijeća Ujedinjenih naroda za ljudska prava, ova dva pogubljenja povećala su broj muškaraca i žena ubijenih u prvoj polovici ove godine na najmanje 612. To je dva puta više od jednakog razdoblja 2024. (sa 297 pogubljenja). Prema OUN-u, najmanje 48 ljudi trenutno čeka na izvršenje smrtne kazne u Iranu.

Više od 40% osoba pogubljenih 2025. je osuđeno zbog kaznenih djela u vezi sa drogom, dok ih je nekoliko desetina suđeno zbog “neprijateljstva prema Bogu” i “korupcije na Zemlji”, nejasnih optužbi proisteklih iz vjerskog prava Islamske Republike, koje vlast često koristi i da ućutka pripadnike nacionalnih i vjerskih manjina, kao što je zajednica bahai, sinkretička vjerska skupina, na meti naročito posljednjih godina. Od kraja juna, najmanje šest Iranaca je obješeno zbog špijunaže. Nevladina organizacija Amnesty International je 28. jula izvijestila o slučajevima devetnaest ljudi, uključujući tri žene, kojima je u kratkom roku život u opasnosti, zbog politički motiviranih optužbi.

Ti strahovi nastaju u kontekstu kampanje represije koju Islamska Republika provodi od “dvanaestodnevnog rata”, u kojem se Iran suprotstavio Izraelu, a zatim Sjedinjenim Američkim Državama, između 12. i 13. jula. Uz masovna hapšenja postoje i odredbe o ubrzanju dinamike suđenja “suradnicima” koja se odvijaju izvan bilo kakvog pravnog postupka i u odsustvu neovisnih odvjetnika, kao i ritma pogubljenja.

Izdajnici i plaćenici U očekivanju odobrenja Vijeća čuvara Ustava, novi zakon kojeg je Parlament usvojio pooštrio je kazne za špijunažu, čak i retroaktivno. Ovaj zakon redefinira “suradnju sa neprijateljskim državama”, koja je kažnjiva smrću, sa ciljem uključiti i djela kao online komuniciranje – širenje “neprijateljska ideologije” ili suradnje sa stranim medijima.

Nakon “dvanaestodnevnog rata” iranski mediji su izvijestili da su sigurnosne službe uhapsile više od 700 Iranaca i nepoznat broj stranih državljana optuženih za špijuniranje u korist Izraela. Prema informacijama vlasti, ova hapšenja su bila usmjerena na “aktivnu mrežu špijuniranja i sabotiranja”, koja je navodno bila u službi Izraela još od početka napada. Bombardovanja, koja su izazvala smrt više od hiljadu ljudi, otkrila su opseg infiltracije u visoke sfere sigurnosnog i obavještajnog aparata iranske vlasti: između 10 i 20 visoko rangiranih Čuvara revolucije, ideološke vojske režima, bili su mete i ubijeni u sukobu. Glasnogovornik pravosuđa, Ashgar Jahangir, 30. juna je najavio uspostavljanje specijalnih sudova za “izdajice i plaćenike”, obećavajući još brže sudske procese.

Bliska Čuvarima revolucije, novinska agencija Fars News, u uvodniku od 9. jula je pozvala na masovna pogubljenja tih pritvorenika, “državnih neprijatelja”, navodeći masakre političkih protivnika 1988, koja su izvedena na temelju fatwe koju je izdao ondašnji Vrhovni vođa, ajatolah Homeini. “U aktualnim uvjetima, plaćenici – Iranci i strani državljani – omogućili su ubojstva stotina građana, žena, djece i civila, prenoseći informacije cionističkom neprijatelju i tajno unoseći oružje u zemlju. Zaslužuju da budu pogubljeni na način iz 1988”, tvrdi agencija, prema kojoj je Islamska republika te godine napisala “briljantno poglavlje u povijesti svoje borbe protiv terorizma”.

U ljeto 1988, nakon što je ajatolah Homeini, nakon osam godina rata, bio primoran prihvatiti primirje sa Irakom, narodni mudžahedini, koji su se u državu naselili pod zaštitom Sadama Huseina, krenuli su u kopnenu ofanzivu u Iranu, koja je bila brzo odbijena. U znak odmazde u iranskim zatvorima je između 2.800 i 5.000 političkih zatvorenika ljevičara, roajalista ili povezanih sa MeK-om na brzu ruku pogubljeno u roku kraćem od tri tjedna.

(Sa francuskog prevela
Nada Zdravič)