Kineska Trumpova karta

Ne zaboravite fotografije kineskog predsjednika Xi Jinpinga uz ruskog predsjednika Vladimira Putina i sjevernokorejskog lidera Kim Jong-una na paradi Dana pobjede u Pekingu za novi svjetski poredak. Xi nije u poziciji da predvodi takvu paradu. Ali on vidi vakuum u globalnom liderstvu i nastoji ga iskoristiti.

Prava priča od prošle sedmice nije bila vojna oprema koja se kotrlja Trgom Tiananmen. Bila je to lista gostiju za prethodni samit Šangajske organizacije za saradnju (SCO), najveći od osnivanja organizacije 2001. godine. Suočeni s unilateralističkom Bijelom kućom, čije se politike mijenjaju brzo kao i raspoloženje američkog predsjednika Donalda Trumpa, više od dvadeset svjetskih lidera - pretežno iz Azije i sa globalnog Juga - pojavilo se u Tianjinu s jednom zajedničkom stvari: zajedničkom željom za diverzifikacijom i udaljavanjem od Sjedinjenih Država.

U onome što ja nazivam “G Zero svijetom” - gdje nijedna zemlja nije voljna i sposobna da postavlja globalna pravila i gdje se SAD sve više doživljavaju ne samo kao nepredvidive već i kao nepouzdane - premija na opcionalnost je probila plafon. Razlika između nepredvidljivosti i nepouzdanosti je važna. Nepredvidljivost može biti taktički korisna za držanje protivnika van ravnoteže i poticanje saveznika da učine više. NATO je danas jači nego što je bio prije nego što je Trump prvi put došao na vlast, dijelom i zato što je njegova nepredvidljivost (zajedno s Putinovom potpunom invazijom na Ukrajinu) natjerala Evropljane da povećaju svoje odbrambene troškove i dodaju dvije nove članice Savezu. Ali nepouzdanost ima suprotan učinak, tjerajući sve - uključujući i prijatelje - da se osiguraju.

U oblasti trgovine, tehnologije i sigurnosti, Trump je uveo sveobuhvatne tarife, povukao se iz formalnih sporazuma i pritisnuo čak i bliske saveznike na usko transakcijske pregovore. U bliskoj budućnosti zemlje igraju odbranu dajući Bijeloj kući “pobjede” - ovdje nerecipročne ustupke, tamo izuzeća od tarifa - kako bi izbjegle daljnju eskalaciju. Ali one također traže alternative - nove trgovinske veze, finansijsku infrastrukturu i lance snabdijevanja - kako bi smanjile dugoročnu izloženost promjenama američke politike.

Kina je to primijetila i predstavlja se kao čvrsta ruka koja je posvećena multilateralizmu, dugoročnim sporazumima i nemiješanju. U Tianjinu je ova poruka bila eksplicitna: mi ćemo se držati naših sporazuma, SAD neće. Poruka stiže ne zato što drugi vjeruju da se Kina iznenada pretvorila u dobroćudnog hegemona, već zato što je ona jedini igrač s razmjernom i dosljednom politikom da učvrsti dugoročnu strategiju zaštite sada kada su SAD postale nepouzdane.

Xi je iskoristio samit Šangajske organizacije za saradnju da predloži multipolarnu alternativu poretku koji predvodi Zapad, stavljajući suverenitet na prvo mjesto, da kritikuje Trumpove “jednostrane prisilne mjere” i da doda novu Inicijativu za globalno upravljanje svom skupu brendiranih platformi. Zajednička izjava samita ponovila je njegove glavne tačke, a članovi su se složili da stvore još jednu razvojnu banku kako bi olakšali transakcije u nacionalnim valutama, a ne dolarima. Iako su ovi rezultati bili predvidljivo skromni, optika je bila snažna: čak i vlade koje nužno ne prihvataju kinesku globalnu viziju i koje bi radije sarađivale s Amerikom, traže opcije za jačanje svoje otpornosti.

Indija je najznačajniji primjer. Premijer Narendra Modi je prvi put posjetio Kinu u sedam godina, sastajući se sa Xijem (i Putinom) u Tianjinu u vrijeme kada odnosi SAD-a i Indije postaju sve neprijateljskiji i nestabilniji. Dok se otopljavanje odnosa s Kinom tiho gradilo od prošle jeseni, lični razdor s Trumpom, koji je uveo carinu od 50 odsto na indijski izvoz u SAD, natjerao je Modija da se jače zaštiti. Indija signalizira da ima opcije koje će joj pomoći da se odupre pritisku SAD-a.

Naravno, Kina neće zamijeniti SAD kao primarnog strateškog, ekonomskog i tehnološkog partnera Indije. Indija i Kina ostaju strateški protivnici sa graničnim sporovima i suprotstavljenim interesima širom Južne Azije - od Bangladeša i Tibeta do Maldiva - a indijsko javno raspoloženje prema Kini je i dalje nepovoljno.

Štaviše, bliski sigurnosni odnosi Kine s Pakistanom, poput produbljivanja veza Indije s Japanom i Filipinima, nastavljaju stvarati međusobno nepovjerenje. Modi je otišao u Japan prije dolaska u Peking i preskočio je Xijevu vojnu paradu. Indija je bila jedina članica SCO koja je odbila podržati kinesku inicijativu “Pojas i put” u komunikeu samita, signalizirajući da i dalje daje prioritet svojim odnosima sa Zapadom. Koliko god pozitivno bilo za globalnu stabilnost, otopljavanje odnosa između Indije i Kine ostat će usko i oportunističko. Doći će do određenog selektivnog ekonomskog ublažavanja i razborite deeskalacije granica, ali ne i do strateškog zaokreta.

Slično tome, američka nepouzdanost čini Šangajsku organizaciju za saradnju neznatno jačom, ali je ne pretvara u kineski ekvivalent NATO-a ili G7. Iako je Kina prošle sedmice pokazala značajnu moć okupljanja, njen kapacitet za predvođenje kolektivne akcije ostaje ograničen. Njene globalne inicijative o sigurnosti, razvoju i vještačkoj inteligenciji sugeriraju da je bolja u brendiranju nego u postizanju konkretnih rezultata. Šangajska organizacija za saradnju je prerasla svoj prvobitni mandat za borbu protiv terorizma i klime, ali nije pronašla ujedinjujuću svrhu. To je rasprostranjeni klub čiji će neusklađeni interesi - od antagonizma Indije i Pakistana do sumnji Centralne Azije u Moskvu - održavati koordinaciju plitkom.

Diplomatski, Kina i dalje dosljedno udara ispod svoje ekonomske težine. U sukobima izvan susjedstva, njene akcije i dalje imaju tendenciju da zaostaju za njenom retorikom. Šangajska organizacija za saradnju će biti glasnija, ali ne i relevantnija po najvećim sigurnosnim pitanjima. Neće uskoro uticati na Ukrajinu ili Gazu.

Uprkos tome, postepeno stvaranje novih globalnih kanala - uključujući novu Šangajsku banku (ako bude dobro finansirana) koja djeluje uz Azijsku banku za investicije u infrastrukturu i Novu razvojnu banku BRICS-a, više poravnanja u nacionalnim valutama, mehanizme protiv sankcija i veću koordinaciju Jug-Jug - moglo bi biti važno u budućnosti. Ovo su mali koraci, ali će s vremenom olakšati diverzifikaciju dalje od SAD-a, a kasnije je teže poništiti. Američki unilateralizam je učinio troškove prevelikog oslanjanja očiglednim, dajući Kini jasno vidljivu priliku. Sve što treba da uradi je da predstavi jednostavan kontrast: barem smo dosljedni. U svijetu G-Zero, to je važnije od perfekcionizma.

Za SAD, rješenje je očigledno: ponovo postati pouzdan partner. Suzdržite se od nametanja iznenadnih tarifa saveznicima i povlačenja iz mukotrpno pregovaranih sporazuma, te pokažite više poštovanja prema obavezama koje će nadživjeti ciklus vijesti. Do tada, težnja drugih zemalja za drugim opcijama će se nastaviti, a svjetski centar gravitacije će se pomicati prema istoku.

(Autor je osnivač i predsjednik Eurasia Group i GZERO Media, član je Izvršnog odbora Visokog savjetodavnog tijela UN-a za umjetnu inteligenciju)