Kako je Iran izgledao prije 1979. godine: Snimci prikazuju totalno drugačiju realnost

Iran je od 1941. do 1979. bio pod vlašću kralja Mohammada Reze Pahlavija, poznatog kao šah. Tokom gotovo četiri decenije, njegova vladavina donijela je duboku društvenu i ekonomsku transformaciju. Sistemski je provodio sekularne reforme i poticao približavanje zapadnim političkim, društvenim i ekonomskim modelima.

Industrija i obrazovanje naglo su se razvijali, ali politički sistem je istovremeno postajao sve zatvoreniji. Ograničavanje političkih sloboda i ukidanje višestranačja postupno su stvarali snažno nezadovoljstvo koje je na kraju kulminiralo Islamskom revolucijom i uspostavom Islamske Republike, prenosi Index.hr.

Iran je u razdoblju hladnog rata imao izniman strateški značaj. Velike zalihe nafte, položaj između Bliskog istoka i južne Azije te duga granica sa Sovjetskim Savezom učinili su ga ključnim partnerom zapadnih sila. Velika Britanija i Sjedinjene Američke Države davale su snažnu političku i ekonomsku potporu šahovom režimu, videći u njemu oslonac na nestabilnoj regionalnoj sceni. Zauzvrat, vlast je ubrzano modernizirala industriju i društvo po uzoru na Zapad.

@kristinawastaken Iran before the Islamic Revolution(1979)#iran#educationalpurposes#footage#fypシ゚#xyzbca ♬ som original - 𝙫𝙞𝙘𝙠𝙞𝙚★

Uprkos vanjskoj podršci, unutrašnja politika bila je opterećena dubokim podjelama. Prozapadna orijentacija izazivala je otpor komunističkih grupa i vjerskih vođa.

Godine 1953. došlo je do dramatičnog preokreta. Nakon neuspjelog pokušaja svrgavanja premijera Mohammada Mosaddegha, šah je nakratko napustio zemlju. Uslijedio je drugi pokušaj državnog udara - ovaj put uspješan - čime je Mosaddegh uklonjen s vlasti. Njegova namjera da nacionalizira naftnu industriju snažno je naljutila Britance. Nakon prevrata, šah se vratio u Iran i dodatno učvrstio vlast.

Po povratku započeo je ambiciozan program modernizacije kako bi Iran pretvorio u savremenu državu oblikovanu prema zapadnim uzorima. Centralna vlast znatno je ojačala, često uz potiskivanje tradicionalnih plemenskih struktura i lokalne autonomije. Posebna je pažnja bila usmjerena obrazovanju i položaju žena - poticalo se školovanje djevojaka, a ženama su proširena građanska prava.

@basedane The Cradle of Civillizations #iran #middleeast #1979 #history #tehran #persia #historytok ♬ original sound - 🇵🇹𐤏𐤉𐤃𐤅🇩🇰

Istovremeno se nastojalo ograničiti političku i društvenu moć vjerskih institucija. Među najkontroverznijim mjerama bila je zabrana nošenja vela u javnosti, što je izazvalo snažan otpor vjerski orijentisanog dijela stanovništva. Reformama se težilo razvoju urbanog, modernog načina života, posebno u velikim gradovima, no dio društva doživljavao ih je kao napad na tradiciju i religijski identitet. U gradovima je postalo uobičajeno miješanje muškaraca i žena u javnom prostoru, a zapadnjački stil odijevanja i ponašanja sve je više prevladavao.

Dvor je imao važnu ulogu u predstavljanju moderniziranog imidža države. Šah se 1951. vjenčao sa Sorayom, koja je nosila vjenčanicu modne kuće Christian Dior. Budući da par nije dobio nasljednika, razveli su se 1958. U to vrijeme Iran je postao odredište brojnih svjetskih uglednika, a kraljevska porodica održavala je bliske kontakte s međunarodnom političkom i društvenom elitom, među ostalima i s Winstonom Churchillom.

Šah se 1959. ponovno oženio, ovoga puta Farah Dibom, s kojom je dobio četvero djece. No politički preokreti krajem sedamdesetih onemogućili su nastavak dinastičke loze na prijestolju.

Kako se približavao kraj vladavine, šah je pokušao ojačati nacionalni identitet oslanjajući se na slavno nasljeđe perzijskih carstava. Tokom krunidbe 1967. u Teheranu uzeo je drevnu titulu Šahanšah, što znači Kralj kraljeva. Organizirane su raskošne proslave kojima se naglašavala historijska veličina Perzije.

Rast cijena nafte i stabilnost regije potaknuli su razvoj urbane srednje klase, no politički prostor postajao je sve uži. Do 1975. ukinut je višestranački sustav, a djelovanje je bilo dopušteno samo jednoj stranci - Rastakhizu. Time je sva politička moć koncentrirana u rukama vladara.

Nezadovoljstvo zbog korupcije, represije, kršenja ljudskih prava i rastrošnosti režima iz godine u godinu raslo je. Dana 16. siječnja 1979. šah je napustio Iran suočen s masovnim prosvjedima i općim narodnim ustankom. Pokret koji je počeo kao široki otpor sekularnom autoritarnom režimu postupno je preuzeo ajatolah Homeini, čime je monarhija ukinuta, a Iran je ušao u novo političko razdoblje.