Između Scile i Haribde

Sjedinenje Američke Države, Evropska unija, Rusija/Ilustracija//

Ilustracija: ChatGPT

Nova američka administracija preduzela je zanimljiv korak u sprovođenju zbližavanja sa Rusijom, zemljom koja je počinila agresiju u Evropi. Ovo otvara novi oblik detanta između dve sile, sa Evropom zaglavljenom između njih. Međutim, za razliku od detanta tokom hladnog rata, Rusija više nije supersila, a EU bi mogla biti. Uprkos tome, pukotina u transatlantskom savezu može doneti mnoge probleme i izazove Starom kontinentu.

Ova nova politika je oslabila zajednički front podrške Ukrajini protiv ruske agresije koji su imale SAD i EU, stvarajući raskol između tradicionalnih saveznika. Prethodnica EU, Evropska zajednica, nastala je tokom hladnog rata i provela je svoju ranu istoriju pritisnuta između svojih transatlantskih saveznika i Varšavskog pakta, kojim je dominirala Rusija, naporno radeći na stvaranju evropske saradnje. Nakon raspada Varšavskog pakta i Sovjetskog saveza, bilo je više prostora za Evropu da diše, a za EU ​​da se razvija, i mogla je da se osloni na SAD za podršku i partnerstvo.

Novi detant

Sada kada SAD ulaze u novi detant sa Rusijom, a istovremeno prete trgovinskim ratom sa EU, Unija se ponovo našla između dve sile. Naravno, današnja Rusija nije ni blizu moći koju je Sovjetski savez imao tokom hladnog rata, a svet je od tada ušao u multipolarniji međunarodni poredak. Uprkos tome, novi razvoj događaja predstavlja veliku pretnju bezbednosti i razvoju EU, jer je njen najveći saveznik i glavni stub kontinentalne bezbednosti zauzeo popustljiv stav prema ruskoj agresiji. Slično tome, nova američka administracija ne deluje u skladu sa međunarodnim liberalnim principima, već se upustila u potpuno oportunističku i transakcionističku retoriku i politiku, šteteći svojim tradicionalnim i dugoročnim partnerstvima i savezima zarad neposredne političke i ekonomske dobiti. Pozivajući se na pretnju Rusije, zvaničnici i građani EU sve više pozivaju na veće jedinstvo EU i jaču odbrambenu politiku. I dalje postoje mnoge političke prepreke za ovo, a mnoge države članice i dalje daju prioritet svom nacionalnom suverenitetu u ovim pitanjima, međutim, raste razumevanje da postoji hitna potreba za zbijanjem redova.

EU je ostavljena na cedilu. Ranije je prekinula energetske i poslovne veze sa Rusijom, i ako njena energetska i ekonomska saradnja sa SAD-om postane ograničenija zbog tarifa, EU bi mogla biti dodatno ekonomski oštećena, a njena bezbednost i stabilnost bi mogle biti negativno pogođene. Glavne politike koje EU sada razvija su suprotne interesima i ciljevima nove američke administracije, kao što su tranzicija zelene energije, otvorenost za migracije i promocija liberalnih vrednosti, a to bi moglo produbiti jaz između njih dve. Međunarodni liberalni poredak i unipolarna struktura međunarodne politike sve se više dovode u pitanje sa svih strana. Kako su SAD sve više počele da deluju jednostrano i u svoju direktnu korist, bez obzira na to ko je još oštećen, prijatelj ili neprijatelj, i kako Rusija i Kina ne pokazuju znake umerenosti svoje spoljne politike, EU postaje sve izolovanija. Međutim, EU je razgovarala o trgovinskim sporazumima sa Kinom, otvarajući mogućnost usvajanja iste vrste pragmatizma koju su SAD usvojile kako bi zaštitile svoje interese i bezbednost. Takođe se otvorila prema ostatku sveta, nadajući se da će pronaći nove trgovinske partnere, dok će dalje razvijati sopstvenu proizvodnju energije.

EU povećava svoja ulaganja u odbranu i pokreću se planovi za veću bezbednosnu nezavisnost od SAD-a, održavajući savez, ali se više ne oslanjajući na njega. Čini se da EU postaje sigurno utočište u neizvesnom svetu i jedan od retkih preostalih bastiona liberalizma, za razliku od međunarodnog sistema koji se sve više oslanja na moć i vojnu moć. Globalni poredak, prema Von der Leyen, menja se dublje nego ikada od kraja hladnog rata. Najnovije istraživanje građana EU pokazalo je da je nivo poverenja u Uniju najviši u poslednjih sedamnaest godina. Zemlje kandidati i dalje uglavnom imaju pozitivnu sliku o EU, a unutar EU postoji opšti optimizam u pogledu njene ekonomije i spoljne politike. Građani EU sve više usvajaju evropski identitet i prihvataju potrebu da EU ima jaču odbrambenu i bezbednosnu politiku.

Ruska opasnost

EU ne prati američki detant sa Rusijom, nastavljajući svoju tvrdokornu politiku prema Rusiji i nastavljajući da podržava odbranu Ukrajine. Čak i uz destabilizaciju globalnog poretka, EU je uspela da održi ravnotežu dok je rekalibrisala svoju politiku. Međutim, napad gospodina Trumpa na međunarodne liberalne vrednosti ojačao je desničarske stranke koje pozivaju na zbližavanje sa Rusijom, što otežava posao EU. EU mora da deluje zajedno jer su samo zajedno evropske zemlje jake i uticajne kao SAD ili Kina, a održavanje jedinstva je ključno za EU ​​u trenutnoj situaciji. Trump je signalizirao da je otvoren za trgovinske sporazume sve dok oni donose korist njegovoj zemlji, tako da se može postići neka vrsta kompromisa, međutim, EU mora biti oprezna da ne pravi kompromis ni u jednoj od svojih osnovnih vrednosti.

EU sada mora da se osvrne na sebe. Svakako bi trebalo da ostane u dobrim odnosima sa SAD-om, ali mora da shvati da se mora više oslanjati na sebe kada su u pitanju bezbednost, energetske potrebe i ekonomska stabilnost. EU bi trebalo da se pripremi za ponovni uticaj Rusije na Istočnu Evropu na osnovu svojih političkih modela i ideologije, čime će potkopati demokratije, liberalne strukture i stabilnost. Sada ohrabrena Rusija, koju SAD ne drže pod kontrolom, biće opasnija za politiku proširenja EU i regionalnu politiku. Istovremeno, dolazi do kolapsa međunarodnog liberalnog poretka, koji je narušen problemom u atlantskom partnerstvu i novim izazovom od strane tradicionalno realističnih velikih sila zasnovanih na vojnoj moći, poput Rusije i Kine. Stoga postoji velika potreba za povećanom saradnjom EU u oblasti odbrane i bezbednosti, kao i za njenim fokusom na tradicionalne vrednosti EU.

Strateška agenda za EU ​​usmerena je na odbranu međunarodnog poretka zasnovanog na pravilima, a njeni zvaničnici ponosno tvrde da je sudbina EU u njenim rukama. Agenda poziva na slobodniju i demokratskiju EU, štiteći njene temeljne liberalne vrednosti, čuvajući vladavinu prava i demokratiju od stranog mešanja i medijskih manipulacija. Poziva na jaču i bezbedniju EU u svetu koji se sve više konfrontira, koji je transakcioniji i neizvesniji, povećavajući odbrambenu spremnost i vojne kapacitete. Postoji snažna odlučnost da EU ojača svoju konkurentnost, ekonomski prosperitet i društveno blagostanje, i u tom smislu da produbi jedinstveno tržište i poveća saradnju. EU stoga nastavlja da sledi svoje osnovne principe i vodeće ideje, šta god da se desi. Izazovi sa kojima se suočava su brojni i duboki, međutim, EU je uvek bila najjača u izazovima, a njeni najveći uspesi došli su kada je bilo najvažnije. Sve dok EU može da održi svoje jedinstvo, principe i prihvati da se može osloniti samo na sebe, trebalo bi da nastavi da prosperira u doglednoj budućnosti.

(Autor je koordinator Istraživačkog foruma Evropskog pokreta u Srbiji)