Ivan Mrkić: Kina dijeli svoja dostignuća sa ostatkom svijeta

Kinezi ne saopštavaju baš svaki svoj napredak u pronalaženju novih tehnologija. Ali, to čine daleko ležernije i otvorenije od mnogih drugih. Upravo to je raspoznato u mnogim zemljama svijeta.

Sjećam se da su me jednom prilikom, na sastanku u srpskom Nacionalnom savjetu za Rusiju i Kinu, pitali zašto Srbija u tolikoj mjeri koristi usluge kineskih inženjera i tehničara u izgradnji svoje infrastrukture. Moj odgovor je bio lako sročen: zato što Kina ništa ne krije prilikom izgradnje naših puteva i mostova.

Mladi u Srbiji nisu nimalo uskraćeni. Sve im je pokazano, naročito ono što ih interesuje. Nama je važno da su zadovoljni i naši izvođači. To, u velikoj mjeri, opredjeljuje izbor naših partnera.

Zar to nije logično?

Prije neki dan sam čuo od naših kompetentnih stručnjaka da je Kina preuzela vodstvo u većini oblasti novih tehnologija. Treba vjerovati tim ljudima. Ko bi ovo prognozirao prije svega nekoliko godina?

Radi se o zemlji (Kini) čije je trajanje neprekidno, hiljadama godina i koja je danas pod mudrim vodstvom Komunističke partije, na čijem je čelu njen predsjednik, Si Đinping.

Potpuno je prirodno da jedna od najmnogoljudnijih zemalja svijeta zauzima vodeće mjesto u svjetskoj proizvodnji i trgovini. Nedavno preminuli Henri Kišindžer je veoma poštovao Kinu, napisao je i knjigu o njoj i upozoravao da se sa njom ne treba igrati. Između ostalog, i zato što nema ni legendu o svom nastanku (obično zemlje i narodi koji ih tvore, najčešće imaju neki mit o svom početku). Jasno je šta je nekadašnji državni sekretar SAD pod ovim mislio i kako je razumijevao Kinu koja ne zna tačno ni kada je nastala. A, očigledno, postoji odavno!

Savremena Kina je plodno tlo za brojne inovacije i, kako vrijeme promiče, nezamjenjiva je i prva u tome.

Sjećam se jednog vrlo bogatog Amerikanca, koji je prije mnogo vremena napustio Njujork i otišao u Kinu da nastavi sa svojim uspješnim poslovanjem. Na pitanje zašto se seli iz "najuspješnijeg grada SAD", sa smiješkom je odgovorio: "Njujork jeste bio najbolji za posao početkom 20. vijeka, ali u 21. je to sigurno Daleki istok, odnosno Kina".

Čini se da je ovim sve rečeno.

Nije samo stvar u tome što Kina sve više postaje svjetski privredni generator, već ona svoja brojna naučna i tehnološka otkrića uglavnom dijeli sa ostalim zemljama! Ne sjećam se da je to bio slučaj sa bilo kojom drugom zemljom. U stvari, siguran sam da takav slučaj, kao što je Kina, nije zabilježen u pisanoj historiji.

Tamna strana Mjeseca, ljudi odavno o tome govore, ali je samo Kina tamo upućivala svoje vasionske brodove. Sada imamo i uzorke tla sa te strane Zemljinog najbližeg prirodnog satelita. O tome se malo priča, a u stvari se radi o senzacionalnim pronalascima za čitavo čovječanstvo.

Nema obnarodovanih zahtjeva da Kina podijeli saznanja sa zemljama svijeta, a to bi bilo najnormalnije. Izvjesno je da bi Kina mnogo više rekla, da je to od nje traženo. Ako ništa drugo, da time pruži primjer današnjeg ponašanja država u sličnim slučajevima.

Slično je i sa proizvodnjom električnih vozila ili sa izradom ploča kojima se transformiše sunčeva energija u čistu, ovozemaljsku, električnu energiju. To je zahtjevano, već odavno, od čitave međunarodne zajednice, pa i pod okriljem Ujedinjenih nacija, da bi došlo do smanjenja velikih zagadjenja koja čini čovjek svojim dejstvom, najviše indistrijalizacijom i modernim sredstvima saobraćaja.

I, šta se dešava?

Kini najviše zamjera Evropska unija zato što je u tome vrlo uspešna! Znamo da se radi o drugim razlozima, ali se to prešućuje.

Potpuno razumijem kinesko nezadovoljstvo ovakvim ponašanjem i shvatam njene reakcije. Naročito one oblikovane od njihovog Ministarstva vanjske trgovine.

Kina je danas prisutna, ne samo u Aziji, već i u Africi, Južnoj Americi, pa i u Australiji i na Novom Zelandu. Ne smije se zaboraviti da je kineski premijer Li Ćijang nedavno posjetio Novi Zeland i Australiju. Nije to bilo slučajno. Naravno, Australija i Novi Zeland su okrenuti i kineskom trzištu, ne samo zbog inovacija i tehnologije, već zbog enormnosti Kine kao zemlje.

Neke države upozoravaju na "kinesku opasnost" zbog, navodno, prevelikog zaduživanja siromašnih zemalja u odnosu na Kinu. Mi ne znamo koja je alternativa za sopstveni razvoj društava, što je sasvim normalna težnja, čemu se svi postojeći režimi predaju.

Moje je čvrsto uvjerenje da ne treba zanemariti Kinu, a kamoli je zauzdavati. Ima zemalja koje to uporno pokušavaju! Teško je zamislivo da se nekom uskraćuje prirodna težnja za razvojem.

Siguran sam da to bilo kome neće uspeti. Vjerujem u evroazijski jedinstven prostor i u tržište odavno stvoreno na ovom tlu. To je jedini izlaz. Ne valja se svađati i sukobljavati, poput onoga što se zbiva u današnjoj Ukrajini. Užas je u pitanju. Mislim da će sve biti riješeno razumom, za mirovnim stolom, a ne ratovanjem, samo ako ima dobre volje.