IPI: Nekažnjivost ubistava novinara urušava vladavinu prava širom svijeta
Novinari/Ilustracija
Rezoluciju su usvojili članovi Međunarodnog instituta za štampu (IPI) 15. oktobra 2025. godine jednoglasnim glasanjem prisutnih na 74. godišnjoj Generalnoj skupštini, a predstavljena je na Svjetskom kongresu IPI-ja 25. oktobra 2025. u Beču, Austrija.
Novinari širom svijeta suočavaju se s prijetnjama, napadima i ubistvima, a u gotovo svim slučajevima ti zločini ostaju nekažnjeni. Ova nekažnjivost opstaje uprkos međunarodnim obavezama država da osiguraju odgovornost za napade na medije. Neophodno je da države i politički lideri pokažu političku volju da poštuju vladavinu prava i skup obavezujućih međunarodnih normi koje štite pravo novinara da svoj posao obavljaju slobodno i sigurno.
Razmjeri onoga što je u pitanju užasavajuće su vidljivi u Gazi, gdje je najmanje 235 novinara ubijeno od strane izraelskih snaga, mnogi od njih namjerno, od početka rata prije dvije godine, što ovaj sukob čini najsmrtonosnijim za novinare ikada zabilježenim. Nijedan slučaj nije vjerodostojno i nezavisno istražen.
Pored razorne štete nanesene palestinskoj novinarskoj zajednici, potpuna nekažnjivost za ubistva novinara u Gazi predstavlja potpuni slom međunarodnog prava i ratnih pravila koja novinare, kao civile, štite. To je također poslalo jasnu poruku da novinari bilo gdje u svijetu mogu biti meta i ubijeni bez posljedica, i da međunarodna zajednica neće učiniti gotovo ništa da to spriječi.
Osim Gaze, novinari u mnogim dijelovima svijeta suočavaju se sa sve većim napadima i rizicima dok pokušavaju informisati javnost o sukobima, političkim previranjima, korupciji i organizovanom kriminalu, a ti napadi rijetko se istražuju ili procesuiraju. U Haitiju su novinari mete usred sve većeg nasilja bandi i političke nestabilnosti, pri čemu ubistva i otmice novinara ostaju potpuno nekažnjeni. Od izbijanja građanskog rata u Sudanu 2023. godine, novinari se suočavaju s zastrašivanjem, pritvaranjem, nasiljem i ubistvima, uz gotovo nikakvu odgovornost počinilaca. U Somaliji, zemlji koja je dugo bila među najopasnijima za novinare, oružane grupe i politički akteri podjednako napadaju medije, a nekažnjivost ostaje duboko ukorijenjena. U Meksiku se novinari koji izvještavaju o korupciji, kriminalu i lokalnoj politici rutinski ubijaju ili nestaju, što ga čini jednom od najsmrtonosnijih zemalja za novinare izvan ratnih zona, s nivoom nekažnjivosti među najvišima u svijetu.
Ovi slučajevi ističu globalni karakter krize nekažnjivosti i odgovornosti, u kojoj su očita kršenja zakona i normi od strane moćnih postala svakodnevica, a počinioci se suočavaju s malim ili nikakvim rizikom od pravde. Duboko ukorijenjena nekažnjivost za zločine protiv medija i neuspjeh država i svjetskih lidera da zaštite vladavinu prava pred očiglednim zloupotrebama i zločinima jačaju autoritarizam i potpiruju napade na demokratska prava i slobode širom svijeta. To uključuje i pravo medija da djeluju kao nezavisni nadzornici vlasti, kao i pravo novinara da slobodno i sigurno izvještavaju o pitanjima od javnog interesa.
Nekažnjivost za kršenja ljudskih prava djeluje poput zaraze: urušava vladavinu prava, povjerenje u demokratske institucije i podstiče daljnje nasilje. Ona šalje jasnu i zastrašujuću poruku da se novinari i drugi javni nadzornici mogu uznemiravati, ušutkivati ili čak ubijati bez posljedica.
Prema međunarodnom pravu, države imaju jasnu obavezu da istraže i procesuiraju takva kršenja. Ipak, uprkos tim obavezama, postoji vrlo malo konkretnih koraka koje su države preduzele da preokrenu ovaj trend, dok okruženje za novinare postaje sve neprijateljskije i opasnije. Najteži i najsmrtonosniji napadi na medije rijetko se istražuju ili procesuiraju. Kada slučajevi ipak napreduju, pravda je često djelimična i bolno spora, postupci se razvlače godinama i često ne dovode do kažnjavanja onih koji su zaista odgovorni. U većini slučajeva napredak se postiže jedino zahvaljujući upornosti porodica i kolega ubijenih novinara te kontinuiranom zagovaranju organizacija civilnog društva.
Ono što je jasno jeste da sami zakoni i međunarodni sporazumi nisu dovoljni: potrebna je politička volja i politički lideri koji su posvećeni vladavini prava, i koji vjeruju u slobodna društva te poredak zasnovan na pravilima i pravima, da bi te obaveze i principe sproveli u praksi. To znači da moraju istraživati, procesuirati i kažnjavati zločine protiv novinara, čak i kada to podrazumijeva suočavanje s političkim saveznicima i moćnim elitama.
