EU se mora suprotstaviti Trumpu

Dvadeset sedmog srpnja 2025. Sjedinjene Američke Države i Europska unija objavile su preliminarni trgovinski i investicijski sporazum u Turnberryju u Škotskoj. Ali ništa zapravo nije potpisano, a čak i da jest, ne bi vrijedilo papira na kojem je napisano. Uostalom, američki predsjednik Donald Trump potpisao je formalni trgovinski sporazum s Kanadom i Meksikom tijekom svog prvog mandata, samo da bi ga razderao čim se vratio na dužnost.

Stoga se svaki sporazum s Trumpom mora smatrati, u najboljem slučaju, privremenim primirjem. Vrijedit će samo dok hiroviti američki vođa ne vidi ili ne čuje nekoga ili nešto što novi hir pretvara u službenu politiku.

Ipak, vrijedi se prisjetiti specifičnosti Turnberryjevog sporazuma, jer su neki bili prilično neobični. S obzirom na to da Europa ima 30% više stanovnika i samo nešto manje gospodarstvo (u smislu kupovne moći) od SAD-a, standardna teorija pregovaranja implicirala bi da bi svaki sporazum bio otprilike simetričan. Umjesto toga, bio je potpuno jednostran. Osim što su SAD nametnule nepravedne carine na europski uvoz, Europa se obvezala ulagati u SAD i kupovati američku energiju.

Ali, naravno, EU ne može obećati ništa takvo. Kao što sam u šali istaknuo trgovinskim pregovaračima EU, Europa (još) nije centralno planirano gospodarstvo. EU ne može prisiliti Europljane na određena ulaganja ili kupnje; Turnberryjeve brojke ponuđene su samo kako bi se umirio Trump, omogućujući mu da se pohvali da je iskoristio američku moć kako bi zauzeo još jedan skalp i izvukao više vrijednosti iz globalnih lanaca opskrbe. Koga briga ako je međunarodno pravo pogaženo? To je jednostavno ono što velike sile rade. Samo pogledajte Rusiju s njezinim osvajačkim ratom protiv mirnog susjeda.

Kao što sam i očekivao, primirje nije potrajalo. Manje od mjesec kasnije, Trump se vratio prijetnjama Europi, ovaj put zbog Zakona o digitalnim tržištima, koji nastoji osigurati tržišnu konkurenciju, i Zakona o digitalnim uslugama, koji ima za cilj ublažiti štetu koju digitalne platforme nanose Europi. Između ostalog, EU zahtijeva određenu “moderaciju sadržaja” kako bi spriječila vrstu algoritamskog pojačavanja poticanja na nasilje i dezinformacija koje je imalo tako katastrofalne posljedice u Mjanmaru, te inzistira na oporezivanju velikih tehnoloških tvrtki (koje su upotrijebile svoje briljantne umove ne samo da bi privukle korisnike već i da bi izbjegle poreze).

Suprotno onome što Trump čini se misli, ovi propisi nisu diskriminirajući prema SAD-u i njegovim tehnološkim divovima. Primjenjuju se jednoobrazno na sve tvrtke koje posluju u EU. Predstavljaju rezultat dugog deliberativnog procesa u kojem su regulatori i zakonodavci EU pažljivo odmjeravali koristi i troškove povezane s alternativnim mjerama u kontekstu brzo mijenjajućeg svijeta s brzo mijenjajućom tehnologijom. Kao i u svim takvim procesima, mišljenja su se razlikovala, a neki su bili zabrinuti da su pravila previše restriktivna.

No, ja i mnogi drugi brinemo se da pravila nisu dovoljno restriktivna. Tehnološki divovi i dalje imaju preveliku tržišnu moć, premalo moderiraju sadržaj i nastavljaju zloupotrebljavati prava na privatnost. Situacija ima ozbiljne negativne učinke na europsko društvo, posebno na mlade ljude i demokratsku politiku.

Međutim, pitanje s kojim se EU sada suočava je drugačije. Bez obzira na njihova stajališta o postojećim propisima, Europljani moraju odlučiti hoće li predati svoj suverenitet i demokratske procese nasilnom autoritarnom populisti kojeg podržavaju (a često i usmjeravaju) američki tehnološki oligarsi. Trump je dosljedno pokazivao da djeluje u interesu svojih najbližih podupiratelja i članova obitelji, a ne u interesu američkog naroda, a zasigurno ne i u interesu Europe.

Do sada bismo svi trebali znati da će kapitulacija dovesti samo do još više zahtjeva u budućnosti. Nema smisla popustiti zemlji kojom upravlja bezakoni predsjednik-kralj, čovjek vođen isključivo osobnim opsesijama, pogrešnim shvaćanjima o ekonomiji i neopravdanim - i stoga nerješivim - pritužbama. Europske vrijednosti su previše važne da bi se njima trgovalo.

Da, suprotstavljanje Trumpu može imati kratkoročne troškove, posebno za tvrtke koje ovise o američkom tržištu. No, iako ekonomisti već dugo prepoznaju da postoje dobici od trgovine kada se ona provodi pod poštenim uvjetima, Trump pokušava iz globalnih lanaca opskrbe iznuditi što više dodane vrijednosti, što znači da su dobici za Europu uvelike smanjeni - a možda čak i negativni.

EU ima ekonomsku snagu da izdrži Trumpove tarife, posebno sada kada ulaže u ponovno naoružavanje kako bi pobijedila u ratu u Ukrajini. Štoviše, gubici koji nastaju popuštanjem bili bi puno veći. Načela koja uređuju međunarodnu trgovinu od Drugog svjetskog rata ključna su za to da trgovina bude široko korisna. Bez vladavine prava, tržišta ne donose učinkovite ili pravedne rezultate. Ulaganja bi bila obeshrabrena, rast bi patio, a demokracija bi bila dodatno potkopana.

Kad se kineski predsjednik Xi Jinping suprotstavio Trumpu, Trump je popustio. A nedavno je brazilski predsjednik Luiz Inácio Lula da Silva jasno dao do znanja da se neke stvari ne mogu kompromitirati: suverenitet njegove zemlje, dostojanstvo, vladavina prava i demokracija. EU bi trebala učiniti isto.

(Autor je dobitnik Nobelove nagrade za ekonomiju, bivši je glavni ekonomist Svjetske banke, bivši predsjednik Vijeća ekonomskih savjetnika američkog predsjednika, sveučilišni profesor na Sveučilištu Columbia i autor nedavno objavljene knjige “Put do slobode: Ekonomija i dobro društvo”; WW Norton & Company, Allen Lane, 2024).