Elie Baravie: Sve se može promijeniti, ne isključujem erupciju nasilja

Izrael je na rubu ustavne krize bez précédenta. Tri dana nakon nastavka rata u Gazi, izraelska vlada je u noći između četvrtka i petka razriješila Ronena Bara, šefa Shin Beta (Agencija unutarnje sigurnosti Izraela, op. p.) istovremeno oživljavajući duboke podjele koje pogađaju društvo usred bombi u palestinskoj enklavi, gdje se još uvijek nalaze brojni taoci. Vrhovni sud je u petak konačno suspendovao ovu odluku, ostavljajući si vrijeme do 8. aprila da prostudira ovo razrješenje, nikad viđeno u povijesti zemlje.

Ustavna kriza

Povjesničar i diplomata, nekadašnji veleposlanik Izraela u Francuskoj, Elie Barnavi poznaje izbliza izraelski politički život i njegova kretanja. Iz Tel Aviva nam je prenio svoje strahove koji ga muče u vezi sa budućnošću izrealske demokracije.

U petak je nekadašnji predsjednik Vrhovnog suda Aharon Barak izjavio da je Natanyahuovo razrješenje šefa Shin Beta “sjena građanskog rata nad zemljom”. Je li Vas to iznenadilo?

- Nimalo, ja to isto mislim. U Izraelu postoje dva naroda, koji se posmatraju kao psi i ne razumiju se više, u tome je drama. Imamo premiera koji je objavio rat izraelskoj demokraciji, ili onome što je ostalo od nje. Vratio se sa razgovora sa Donaldom Trumpom u Washingtonu duplo napuhan, i ne razumije zašto on ne bi mogao učiniti u Izraelu ono što Trump radi u SAD-u. Poduzeo je rušenje svih stubova demokracije u zemlji. To je jedina stvar koja mu može omogućiti ostati na vlasti, to, i rat. Rat je za njega najočitije sredstvo, najsigurnije, da ostane na svojoj poziciji.

Jesu li Izraelci spremni prihvatiti to?

- Netanyahu se oslanja na svoju bazu. Četvrtina izraelske populacije je njegova. Ispitivanja navode da oko 70% Izraelaca želi njegov odlazak. Problem je u tome što ne postoji ustavni mehanizam koji to dozvoljava. On je još učvrstio svoju vlast prije nekoliko dana pozivajući u svoju vladu Itamara Ben Gvira, otvoreno rasističnog ekstremistu. Dakle, u ovom trenutku ga ništa ne prisiljava da ode.

Ono što se sada iscrtava je ustavna kriza. Vrhovni sud se usprotivio razrješenju šefa Shin Beta: ako Benjamin Netanyahu to prekrši, ne zna se kuda bi nas kriza mogla odvesti. Šefovi Shin Beta i Mosada su već izjavili da će poštivati zakon, ali ne čovjeka. Malo ljudi zna, ali Shin Bet je, po zakonu, pored borbe protiv terorizma i unutarnje sigurnosti, nadležan za zaštitu demokracije. I na tom sastanku, kad je Netanyahu odlučio razriješiti Ronena Bara, jedan od ministara je predložio da se Shin Betu oduzme nadležnost za zaštitu demokracije, i to je vrlo ozbiljno.

Prisustvujemo pokušaju promjene režima. To je započelo 6. januara 2023. kad je Netanyahu, kad je ponovno došao na vlast, lansirao reformu pravosuđa. Morao ju je ostaviti po strani, spram ljutnje naroda, sjetite se onih monstruoznih manifestacija na putevima Izraela, i onda nas je 7. oktobar uveo u novu povijest. Danas se taj projekat vraća.

Zabrinuti ste za dane koji dolaze, i naročito zbog velike najavljene manifestacije?

- Mi imamo na čelu čovjeka kojeg progoni sud, i koji, da bi ostao na vlasti, ratuje sa Palestincima i ruši državne institucije, pa imate odgovor. Ali izraelska demokracija je otpornija od američke demokracije. Jer vrhovni sud nije filovan Netanyahuovim pristašama, i jer je na čelu pravosudne hijerarhije pravna savjetnica vlade i generalna tužiteljica koja pruža otpor. Da ne govorimo o jakoj narodnoj mobilizaciji, što još nije slučaj u SAD-u.

S druge strane, za razliku od SAD-a, Netanyahu nije predsjednik, on nema pune ovlasti. U SAD-u sve počiva na izvjesnom broju podijeljenih vrijednosti, predsjednik ima praktično neograničene prerogative, tim više što je pod njim Vrhovni sud. Netanyahu je premier u parlamentarnom režimu, smeta mu okolina.

Čak je i predsjednik Izraela Isaac Herzog, koji nije tip koji se buni, izjavio da je “uznemiren” nastavkom rata, da li to može imati utjecaja?

- Ne, on je samo pristojno izrazio svoje rezerve. On je tamo zahvaljujući Netanyahuu.

Šta onda može promijeniti stvari?

- Narodna mobilizacija i Vrhovni sud. Policija je već pala u ruke Netanyahua, jer ju je povjerio Itamaru Ben Gviru, tom ekstremisti kojeg armija nije htjela i kojeg su policija i Shin Bet mnogo puta ispitivali, to je ludost, kad na to pomislimo. Izraelska policija je postala brutalna i nasilna.

Može li narodna mobilizacija dostići razinu od prije 7. oktobra?

- Stotine hiljada Izraelaca su bili na ulicama ovog tjedna, manifestacije su svakog dana i očekuje se mnogo ljudi. Ali to je komplikovano, jer nema samo jedna zapovijed. To je pokret istovremeno masivan i konfuzan. Koji ni na koji način ne liči na onog na kojeg smo navikli prije rata. Ovo ide u svim pravcima. Ali Netanyahu odbija poslušati Vrhovni sud, sve se može promijeniti i ja ne isključujem erupciju nasilja. Prema posljednjim novostima sudovi, sveučilišta, high-tech poduzeća prijete štrajkovima.

Može li vojska ustati protiv Netanyahua, ili protiv policije, ako ona previše brutalno guši manifestacije?

- Ne, vojska se ne miješa u politiku, u najmanju ruku ne otvoreno. Vojska u Izraelu radi ono što joj vlada kaže da radi. Tamo gdje ima pomjeranja, to je kod rezervista. Ima jedinica u kojima se polovica rezervista odbija oglasiti se. Mnogi više ne vide korist od ovog rata.

Rezervisti

Ono što treba znati je da je zrakoplovstvo Izraela sastavljeno naročito od dobrovoljaca, rezervista, koji služe jedan dan tjedno cijeli svoj život. Snaga zrakoplovstva su rezervisti. S druge strane, stari oficiri generali i šefovi službi su se organizirali da se usprotive odluci o razrješenju vođe Shin Beta. To je u neku ruku tradicija kod nas. Stari se lako pobune. I većina tih starih mrze Netanyahua i njegove saveznike.

Spomenuli ste, na početku ovog razgovora, dva Izraela koji su suprotstavljeni. Kako biste ih definirali?

- Sažeto, to je “Država Tel Aviv” protiv “Države Judeje”. S jedne strane liberalni Izrael, demokratičan i laički, kojeg inkarnira Tel Aviv, i s druge strane Izrael klerikalnih i kolonizatora i ultraodrodoksnih, koje personificira Jerusalim. Ovi drugi, ekstremna desnica, nacionalisti, fašisti Itamara Ben Gvira i ultraortodoksni su ujedinjeni istim političkim i finansijskim interesom (ultraortodoksnima treba novac Države da bi održavali sustav). Kod onih prvih, s druge strane, postoji lepeza mišljenja i divergentnih pozicija, mirovnih aktivista, sve do tvrde laičke desnice Avigdora Liebermana. Ono što ujedinjuje sve te ljude je sudbina talaca. Za sada, očekivanje javnog mnijenja je u osnovi skoncentrisano na tu dramu koju Izraelci duboko preživljavaju. Zato si oni dozvoljavaju stvari koje ne bi nikada prije rata.

Ono što se dešava na Zapadnoj Obali ne uznemiruje Izraelce?

- Aktualna zlostavljanja na Zapadnoj Obali su jednim dijelom kompenzacija koju Netanyahu daje svojoj ekstremnoj desnici da bi dobio slobodne ruke u Gazi. Odvija se rat, istina je, niskog intenziteta, na Zapadnoj Obali, što nismo vidjeli od druge Intifade, sa tenkovima i avionima. I kolonizatori rade šta hoće, jer niko ne gleda šta se tamo dešava. S druge strane, ako se taoci ne vrate, ako su neki ubijeni u bombardovanjima koja su u toku, onda će se desiti eksplozija bijesa protiv Netanyahua. Faktor koji ujedinjuje opoziciju su taoci, a rat ih dovodi u opasnost. Taoci su posljednja karta kojom Hamas raspolaže i iskoristiće je do kraja.

Hoće li se izraelski Palestinci konačno izjasniti za obranu Palestinaca na Zapadnoj Obali i u Gazi?

- Oni imaju posla sa vladom luđaka, konsternirani su od straha, i ne vjerujem da će izaći iz svoje rezerviranosti.

(Sa francuskog prevela Nada Zdravič)