Ekonomska sila gradi gigantski „Veliki zid“: Bit će dug 400 km kako bi zaštitili milione građana

Nakon razornog cunamija koji je 2011. godine odnio gotovo 20.000 života i prouzrokovao nuklearnu katastrofu u Fukušimi, Japan je pokrenuo jedan od najambicioznijih projekata obalne zaštite u svojoj historiji. Kao direktan odgovor na prirodnu katastrofu, japanski inženjeri osmislili su sistem masivnih barijera poznat kao "Veliki zid", koji se proteže dužinom od 400 kilometara uz pacifičku obalu zemlje.
Zidovi su konstruisani s ciljem da uspore snagu nadolazećih talasa i pruže dodatno vrijeme za evakuaciju stanovništva. Na pojedinim mjestima visina betonskih barijera doseže gotovo 14 metara, što je ekvivalentno zgradi od četiri do pet spratova. Osim toga, temelji zidova sežu i do 25 metara ispod zemlje. Ukupna vrijednost projekta procijenjena je na više od 12 milijardi dolara, a njegova svrha je zaštita miliona ljudi i osiguranje sigurnijih evakuacionih prozora u slučaju budućih cunamija.
Nove sigurnosne mjere ne završavaju se na zidovima. Japanske vlasti su u sklopu strategije izgradile i dodatne sisteme zaštite: postavljene su sirene za cunami, jasno označene evakuacione rute, kao i pojasevi drveća koji služe kao prirodni apsorberi energije valova.
Ove mjere su nedavno dobile dodatnu važnost nakon što je snažan zemljotres jačine 8,8 stepeni po Rihterovoj skali pogodio ruski poluotok Kamčatku, izazvavši upozorenja na cunami širom Pacifičkog okeana i evakuaciju blizu dva miliona ljudi. Potres je uzrokovao i erupciju vulkana Ključevskoj, dodatno podsjećajući na seizmičku nestabilnost Pacifičkog vatrenog prstena.
Međutim, projekat nije prošao bez kontroverzi. Lokalne zajednice i ekološke organizacije izražavaju zabrinutost zbog uticaja betonskih zidova na prirodni obalni pejzaž, turizam i osjetljive morske ekosisteme, posebno u vezi s ribarstvom koje je od vitalnog značaja za lokalno stanovništvo.
Japanske vlasti, ipak, naglašavaju da cilj nije da se okean potpuno zaustavi, već da se njegova snaga ublaži kako bi se spasili ljudski životi. U zemlji koja se nalazi u zoni čestih zemljotresa i cunamija, zvaničnici tvrde da su ovakve mjere neophodne i da predstavljaju realističan pristup borbi protiv nepredvidive snage prirode.