Dvije nuklearne sile: Koliko su jake vojske Indije i Pakistana, jedna ima jasnu prednost
Razmjena zračnih i topničkih napada između Indije i Pakistana prerasla je u najžešći vojni sukob između dvije nuklearne sile u posljednjih nekoliko decenija, s brojnim civilnim žrtvama na obje strane. Sukobi su uslijedili nakon prošlomjesečnog masakra u indijskom dijelu Kašmira, gdje je ubijeno 25 turista i jedan lokalni stanovnik; Indija je za napad optužila militante s pakistanske strane granice, dok je Pakistan to odlučno odbacio.
I Indija i Pakistan polažu pravo na Kašmir, a svaki kontrolira dio tog spornog područja. Iako su od sticanja nuklearnog statusa prije 25 godina u nekoliko navrata ulazili u sukobe, dosad su uspijevali izbjeći veliki rat, velikim dijelom zahvaljujući američkom diplomatskom pritisku i kineskoj nevoljkosti da, kao glavni saveznik Pakistana, dopusti eskalaciju. Međutim, analitičari upozoravaju da nije sigurno hoće li ti mehanizmi i sada izdržati, naročito jer, kako kaže bivši oficir indijske vojske Pravin Sawhney, predsjednik SAD-a Donald Trump poručuje da Indija i Pakistan moraju sami rješavati svoje nesuglasice.
Indijske zračne snage objavile su da su izvele zračne udare na devet „terorističkih kampova“ u pakistanski upravljanom Kašmiru i nekoliko ciljeva dublje unutar pakistanskog teritorija, naglasivši da su mete eliminisane s velikom preciznošću i da nijedan vojni objekt nije pogođen. S druge strane, pakistanski vojni izvori tvrde da su tokom istog dana oborili pet indijskih borbenih aviona – tri francuska Rafalea i dva ruska lovca – no te tvrdnje nisu neovisno potvrđene.
Kada je riječ o vojnoj snazi, Indija ima jasnu prednost: sa oko 1,4 miliona aktivnih vojnika i godišnjim vojnim budžetom od 74,4 milijarde dolara, Indija je druga vojna sila Azije, odmah iza Kine, dok Pakistan sa 650.000 aktivnih vojnika i deset puta manjim budžetom svoju vojnu doktrinu temelji na odbrani. Stručnjaci upozoravaju da bi u ograničenim sukobima snage mogle biti izjednačene, ali u slučaju potpunog rata Indija bi imala jasan vojni preimućaj.
U nuklearnom smislu, obje zemlje posjeduju približno jednak broj bojevih glava, između 160 i 170. Pakistan, uz pomoć Kine, radi na povećanju dometa svojih balističkih projektila, dok Indija razvija vlastite interkontinentalne rakete Agni. Tijekom prethodnih sukoba, međunarodni akteri, posebno SAD, koristili su opskrbu oružjem kao sredstvo pritiska – tokom sukoba 1999. godine u Kargilu, SAD je suspendovao isporuku rezervnih dijelova za borbene avione F-16 koje koristi Pakistan, a tadašnji predsjednik Bill Clinton izvršio je snažan pritisak na pakistanskog premijera da povuče trupe.
Prema podacima Global Firepowera, Indija raspolaže sa više od 662 miliona ljudi dostupnih za vojnu službu, dok Pakistan ima nešto više od 108 miliona. Indijska vojska trenutno broji oko 4,24 miliona borbenog osoblja, dok Pakistan ima oko 964.000, što dodatno osnažuje indijsku nadmoć u slučaju totalnog sukoba.
