Dva potpuno različita modela vojne moći: Ko ima jaču vojsku – Izrael ili Iran?
Rano jutros Izrael je napao Iran u vojnoj operaciji pod nazivom Lav ustaje (Operation Rising Lion), što predstavlja dodatnu eskalaciju sukoba koji traje već jako dugo.
Izrael i Iran već decenijama vode tzv. "rat u sjeni", koji se odvija kroz tajne operacije, regionalne posredničke angažmane, udare dugog dometa i kibernetičko ratovanje. U nastavku donosimo detaljnu usporedbu vojnih kapaciteta ove dvije države.
Stanovništvo, teritorij i vojno ljudstvo
Iran broji oko 88 miliona stanovnika i prostire se na 1,6 miliona kvadratnih kilometara. Izrael ima oko 9 miliona stanovnika i zauzima površinu od 22.000 kvadratnih kilometara. Iran ima veliku brojčanu prednost sa oko 610.000 aktivnih vojnika, 350.000 pripadnika pričuvnog sastava i 220.000 paravojnih snaga. Izrael raspolaže sa 170.000 aktivnih vojnika i do 465.000 pripadnika pričuve. Ipak, izraelske snage imaju značajnu prednost kada je riječ o obuci, iskustvu i tehnološkoj opremljenosti.
Vojna struktura i doktrina
Iranska vojska podijeljena je na redovnu vojsku (Artesh) i Revolucionarnu gardu (IRGC), koja uključuje elitne jedinice Quds, raketne snage i kibernetičke kapacitete. Iran se oslanja na strategiju asimetričnog ratovanja i široku mrežu proksija.
Izraelske obrambene snage (IDF) djeluju pod jedinstvenim zapovjedništvom, fokusirane su na brzu mobilizaciju, integrisanu obavještajnu podršku i tehnološku superiornost.
Tehnološka nadmoć Izraela
Izrael posjeduje jasnu tehnološku prednost. U svom arsenalu ima F-35 borbene avione, napredne dronove, moderne tenkove Merkava te najrazvijeniju raketnu obrambenu mrežu na svijetu (Iron Dome, David’s Sling, Arrow, Iron Beam). Njegove obavještajne i kibernetičke sposobnosti, posebno Jedinica 8200, ubrajaju se među najsofisticiranije na svijetu.
Iran se oslanja na domaću proizvodnju projektila i dronova. Posjeduje najveći arsenal balističkih raketa na Bliskom istoku i masovno proizvodi dronove, poput Šaheda, koje izvozi u Rusiju i koristi kroz proksije.
Nuklearni kapaciteti
Prema dostupnim procjenama, Izrael raspolaže nuklearnim oružjem, iako to službeno nikad nije potvrdio. Ima sposobnost za tzv. drugi udar sa kopna, iz zraka i s podmornica.
Iran trenutno ne posjeduje operativno nuklearno oružje, ali ima dovoljnu količinu obogaćenog uranija da u roku od nekoliko mjeseci može proizvesti više bojevih glava, ukoliko to odluči.
Strategija kroz proksije i direktne operacije
Iran upravlja razgranatom mrežom proksija – Hezbolah, Hamas, Huti, te šiitske milicije u Iraku i Siriji – poznatom kao "Osovina otpora". Kroz njih projicira regionalni utjecaj i provodi napade bez direktnog angažmana.
Izrael se ne koristi proksijima, već se oslanja na vlastite snage, obavještajne operacije i precizne vojne udare.
Borbeno iskustvo i spremnost
Izraelske snage su konstantno angažovane u stvarnim borbenim uvjetima i poznate su po visokoj razini pripravnosti. Njihovi sustavi proturaketne obrane su se pokazali efikasnima, naročito tokom iranskog napada u oktobru 2024.
Iran je modernizirao svoje vojne kapacitete, ali mu nedostaje iskustvo u savremenom konvencionalnom ratovanju. Njegova vojna strategija primarno se oslanja na odvraćanje i asimetrične metode.
Savezništva i međunarodna potpora
Izrael ima snažno savezničko partnerstvo sa Sjedinjenim Američkim Državama, uključujući vojnu pomoć i obavještajnu suradnju. Također, širi svoj regionalni utjecaj kroz Abrahamske sporazume.
Iran održava bliska savezništva s Rusijom i Kinom, naročito kada je riječ o izbjegavanju sankcija i vojno-tehnološkoj saradnji. Njegov glavni alat utjecaja u regiji ostaje mreža proksija.
Šta donosi sukob ovih zemalja
Iran i Izrael predstavljaju dva potpuno različita modela vojne moći. Iran ima brojčanu nadmoć i snažan kapacitet kroz projektile i proksije, dok Izrael raspolaže visoko tehnološki naprednom, fleksibilnom i borbeno iskusnom vojskom.
U direktnom sukobu, izraelska tehnološka superiornost i nuklearna sposobnost odvraćanja daju mu jasnu prednost. Ipak, sposobnost Irana da vodi asimetrični rat garantira da bi takav sukob bio dugotrajan, složen i skup za obje strane.
