Da bi opstao, UN mora napustiti Ameriku

Godišnja Generalna skupština Ujedinjenih nacija uvijek je prilika za procjenu stanja u svijetu. Ali ove godine, na 80. godišnjicu osnivanja UN-a, to je bila i prilika za procjenu same organizacije.

Po svim mjerilima, situacija u UN-u je teška. Iako se ruska agresija protiv Ukrajine i rastuće tenzije između Sjedinjenih Država i Kine ne mogu pripisati UN-u, one ističu fundamentalni problem. Vijeće sigurnosti UN-a - gdje Kina, Rusija i SAD imaju pravo veta - nalazi se u stalnoj konfrontaciji oko jednog ili drugog pitanja, blokirajući ostatak organizacije da napreduje u gotovo bilo čemu.

Razmotrite situaciju na Bliskom istoku, gdje UN igra centralnu ulogu u rješavanju sukoba i uspostavljanju mira od osnivanja Države Izrael (prema rezoluciji UN-a). Brojne mirovne operacije UN-a u regiji pomogle su u ublažavanju tenzija, a masovni humanitarni napori, prvenstveno usmjereni na palestinske izbjegličke zajednice, spasili su bezbroj života. Iako UN nije izgradio trajni mir, svakako je pomogao u sprečavanju nekih ratova i skraćivanju drugih.

Međutim, posljednjih godina UN je sve više bio marginaliziran. Takozvani kvartet - UN, SAD, Evropska unija i Rusija - sada je daleka uspomena, a brojne operacije UN-a su bile pod direktnim napadom, prvenstveno izraelskim. Izraelska vlada ne samo da dovodi u pitanje humanitarne napore UNRWA (Agencije UN-a za pomoć i rad palestinskim izbjeglicama) već sada i blokira njen rad kad god može.

Prije napada Hamasa na Izrael 7. oktobra 2023, UN je bio ključan za održavanje relativno stabilne situacije u Gazi. Iako nije mogao prevazići podjele među Palestincima, posebno nakon što je Hamas preuzeo vlast u Gazi 2006, mogao je, i jeste, pomoći u obezbjeđivanju osnovnih sredstava za preživljavanje za dva miliona stanovnika enklave. Ali sada je Izrael doveo u pitanje ili napao praktično svaki aspekt rada UN-a po ovom pitanju, a to ne bi mogao učiniti bez prešutne podrške Amerike. Američki predsjednik Donald Trump, posebno, pokazao se spremnim da prihvati praktično sve što ekstremistička vlada izraelskog premijera Benjamina Netanyahua čini.

U međuvremenu, UN se mučio da mobilizira efikasan odgovor u Južnom Sudanu, polupropaloj državi, i u Sudanu, gdje razorni građanski rat ulazi u treću godinu. Slično tome, od secesije Katange 1962. do nedavnih mirovnih operacija na sjeveroistoku Konga, Centralna Afrika i dalje zaokuplja mirovne snage i posrednike UN-a.

Širom svijeta ne nedostaje kriza koje zahtijevaju angažman UN-a - od Gaze i Sudana do Demokratske Republike Kongo, Haitija, Mjanmara i Afganistana, da nabrojimo samo neke. Ali s obzirom na to da su velike sile fiksirane na međusobne sukobe, a Trumpova administracija povlači ne samo aktivnu podršku već i finansiranje, izgledi za UN izgledaju sumorno.

SAD osiguravaju 25 odsto finansija UN-u, ali su prestale slati svoje doprinose. Također, tradicionalno obezbjeđuju još veći udio dobrovoljnog finansiranja humanitarnih operacija, ali su i ta sredstva smanjena. Da stvar bude gora, Kina, drugi najveći donator UN-a, također kasni s uplatama.

S obzirom na to da se finansijska situacija pogoršava, generalni sekretar UN-a António Guterres upozorava da će broj osoblja u cijeloj organizaciji morati biti smanjen za petinu. Moral je, kaže, nizak kao i izgledi za promjenu nabolje. U svom nedavnom obraćanju Generalnoj skupštini, Trump je jasno stavio do znanja da prema organizaciji osjeća samo prezir. Jedina uloga koju, čini se, vidi za UN je da mu pomognu da dobije Nobelovu nagradu za mir. A predstojeći pregled američkih multilateralnih obaveza koji će uraditi Trumpova administracija donijeće, gotovo je sigurno, još loših vijesti.

Ima li UN ikakvu budućnost? Iako je potražnja za njim velika kao i uvijek, njegova sposobnost da ispuni obećanja očito je smanjena. Nema načina da opstane bez smanjenja svojih ambicija i sposobnosti, a kako će se to tačno odvijati, bit će centralno pitanje u narednih nekoliko godina.

Guterresov mandat ističe 2026, pa će dio procesa izbora njegovog nasljednika morati biti i debata o osiguravanju dugoročnog opstanka UN-a. Premještanje sjedišta iz SAD-a je prirodan korak ne samo zbog povlačenja američkog finansiranja i potrebe za uštedom troškova već i zbog odbijanja Amerike da izda vize onima koji prisustvuju okupljanjima UN-a (kao što je to učinio s palestinskim rukovodstvom ove godine).

Da, UN koji više nema sjedište u New Yorku bio bi drugačiji u mnogočemu. Ali preseljenje bi također moglo biti i jedini način da opstane. Dag Hammarskjöld, drugi generalni sekretar UN-a, sjajno je primijetio da ova organizacija nije stvorena da donese Raj, već da nas poštedi Pakla. Taj zadatak ostaje važan kao i uvijek. Ali da bi stvari ostale iste, sve se mora promijeniti.