Četvrta godišnjica rata u Ukrajini: Geopolitički zemljotres koji je promijenio Evropu
Foto: REUTERS/Ukrainian Armed Forces
Rat u Ukrajini, odnosno oružana agresija Ruske Federacije, započela je na današnji dan prije četiri godine. Napori na osiguravanju dugoročnog mira, većinski predvođeni Sjedinjenim Američkim Državama, do sada nisu dali očekivane rezultate.
Povodom četvrte godišnjice rata, i šireg geopolitičkog uticaja ovog sukoba, razgovarali smo sa Seadom Turčalom, dekanom Fakultete političkih nauka (FPN) u Unvierziteta Sarajevu, Hamzom Višćom, vojnim analitičarem, te Adisom Maksićem, vanrednim profesorom na Fakultetu političkih nauka Univerziteta u Sarajevu.
Profesor Turčalo ističe da četiri godine nakon početka ruske agresije na Ukrajinu i dalje treba imati u vidu da je Ukrajina za Rusiju pitanje geopolitičke dubine.
To je, kako kaže, bila logika tada i ostala je i danas, zbog čega niko ne može znati kako bi mogao izgledati održiv mir.
- Moguće je da će se samo zamrznuti front, dogovoriti primirje, ali osnovno je pitanje kome strateški pripada Ukrajina, i odgovor na njega će određivati da li će rat biti pauziran ili trajno okončan, kazao je Turčalo za Oslobođenje.
Zbog ovih faktora, napominje naš sagovornik, Rusija traži da se daju pisane garancije da se NATO neće širiti, na što Savez ne može pristati, jer bi agresoru prepustio pravo veta nad vlastitim strateškim konceptom i politikom otvorenih vrata.
Hamza Višća ističe i to da ni jedna, ni druga strana, po svemu sudeći, nemaju velika očekivanja od pregovora.
- Prema onome što je poznato, razgovori bi, osim osnovnih sigurnosnih pitanja vezanih za eventualni prekid vatre, trebali obuhvatiti i temu teritorije, odnosno mogućih teritorijalnih ustupaka u odnosu na trenutno stanje na terenu, istakao je Višća u razgovoru za Oslobođenje.
Naš sagovornik dodaje da ne očekuje da će u narednim danima biti postignut značajan pomak u pregovorima, pogotovo zato što je na Minhenskoj sigurnosnoj konferenciji naglašeno da je ključni izazov definisanje sigurnosnih garancija za Ukrajinu nakon okončanja rata.
- Zelenski traži da se sporazum o sigurnosnim garancijama potpiše prije mirovnog sporazuma. Razlog je iskustvo s Rusijom, koja je i ranije dogovarala prekide vatre, a zatim nastavljala borbena djelovanja i povremena napredovanja, podsjeća on.
Ruske snage su tokom protekle dvije godine napredovale gotovo svakodnevno, sve dok Ukrajina nije prije nekoliko dana pokrenula kontraofanzivu, pritom oslobađajući više od 200 kvadratnih kilometara teritorije.
Izvor: Institute for the Study of War/ISW
Govoreći o sigurnosnim garancijama, Višća ističe da Zelenski insistira da u njima učestvuje i Evropska unija.
- 1994. godine, prilikom denuklearizacije Ukrajine, kada su nuklearni kapaciteti bivšeg Sovjetskog saveza premješteni iz Ukrajine u Rusiju, Sjedinjene Američke Države i Rusija su potpisale sporazum kojim su garantovale teritorijalni integritet i suverenitet Ukrajine. Ipak, 2014. godine Ukrajina je ostala bez Krima, a kasnije i bez više oblasti o kojima se danas govori kao o četiri regije koje bi mogle ostati pod ruskom kontrolom, podsjetio je Višća.
Upravo zbog tog iskustva Ukrajinci ne vjeruju da bi samo američko-ruske garancije bile dovoljne bez učešća Evrope, koja ima interes da Ukrajina ostane slobodna, jer se time smanjuje pritisak Rusije na Evropsku uniju.
Profesor na FPN-u Adis Maksić ne smatra da je mir u Ukrajini uopće tako blizu.
- Trenutne okolnosti upućuju na to da bi rat mogao potrajati. Ne postoje jasni znakovi da je Vladimir Putin spreman na ustupke koji bi bili potrebni za postizanje trajnog mira. A opet, nije realno za očekivati da će se Ukrajina odreći teritorije bez značajnih promjena na terenu, kaže Maksić za Oslobođenje.
Primjećuje i da unutar Rusije ne postoji snažan unutrašnji pritisak koji bi primorao vlast na promjenu kursa, jer je relativno mali procenat vojno sposobnog stanovništva direktno angažovan u ratu, a zbog čega rat može potrajati.
- Sastanci u Ženevi, Abu Dhabiju ili na drugim lokacijama zasad ne djeluju kao događaji koji bi mogli donijeti preokret. Najčešće se postižu ograničeni dogovori, poput razmjene zarobljenika. Takvi potezi se politički predstavljaju kao uspjesi, ali suštinski ne mijenjaju tok rata, smatra on.
Implikacije za BiH
Na pitanje o tome da li bi eventualni mir u Ukrajini imao implikacije za Bosnu i Hercegovinu, Višća ističe da bi odgovor zavisio od konteksta.
- Ako govorimo o ponašanju velikih globalnih aktera, ne vjerujem da bi došlo do dramatičnih promjena. Rusija bi, vrlo vjerovatno, nastavila s hibridnim djelovanjem kako bi zemlje Zapadnog Balkana, uključujući Bosnu i Hercegovinu, držala van Evropske unije i, gdje je moguće, van NATO saveza, kaže Višća, dodajući da bi cilj bio održavanje stalne napetosti i prijetnje, kako bi se spriječilo ispunjavanje uslova za ulazak u sistem kolektivne sigurnosti Evrope.
Mir sa kvalitetnim sigurnosnim garancijama uvijek je, kako kaže Višća, dobrodošao, ali za stvarni prosperitet potrebna je aktivnija uloga Evrope. Lekcije Dejtonskog mirovnog sporazuma su jedan od primjera na kojima Ukrajina može učiti kako bi izbjegla greške koje smo mi napravili.
Foto: REUTERS/Reuters TV
Turčalo opet naglašava da ukoliko dođe do nekog dogovora, implikacije za Bosnu i Hercegovinu neće sigurno proizaći iz teksta sporazuma, ali mogu iz toga ko će se percipirati kao relativni pobjednik.
- Ako Rusija izađe iz rata koji je pokrenula s konsolidiranom kontrolom nad osvojenom ukrajinskom teritorijom i ublaženim sankcijama, to će značiti da je demonstrirala da upotreba sile može proizvesti politički rezultat. U takvom okruženju periferne regije poput naše mogu lako postati novi prostori za nadmetanje, mišljenja je on.
S druge strane, ukoliko Zapad, iako je teško sada govoriti o postojanju kolektivnog Zapada, napominje Turčalo, zadrži kakav-takav stepen kohezije i nastavi dugoročno ograničavati rusku moć, onda će i BiH ostati unutar čvršćeg sigurnosnog okvira EU i NATO-a.
Na pitanje o mogućem presedanu predaje Donbasa na osnovu principa samoopredijeljenja i implikacijama za BiH, Turčalo napominje da međunarodno pravo na prvo mjesto stavlja teritorijalni integritet neke države.
- Ako teritorijalna promjena ostvarena silom postane trajna i prihvaćena, drugi akteri će izvući pouku jer će postati svjesni da su i pravno nedozvoljene stvari izvodljive. Iako je to opasno, treba imati u vidu da Bosna i Hercegovina nije Donbas, kaže Turčalo.
BiH, napominje, ima međunarodno vojno prisustvo i snažno integrativni okvir u EU i NATO strukturama, što značajno ograničava ovu mogućnost.
S druge strane, Višća upozorava i na moguće prijetnje po nacionalnu sigurnost nakon što rat u Ukrajini završi, identifikujući ruske veterane kao potencijalni problem.
- Ruski državljani, kao i državljani nekih drugih zemalja, mogu ući u Bosnu i Hercegovinu bez vize, postoji rizik da bi pojedinci mogli biti zloupotrijebljeni u kontekstu postojećih separatističkih politika. Zato će sigurnosne strukture morati pažljivo planirati naredne mjesece i godine, zaključio je Višća.
Foto: REUTERS/Reuters TV
Govoreći o Bosni i Hercegovini, Maksić priznaje da sigurnosna situacija jeste osjetljiva, ali ne i da je na ivici kolapsa.
- Ovdje postoji određena sigurnosna infrastruktura, uključujući prisustvo NATO saveza, što se vidjelo i u kriznim momentima. Ta infrastruktura bi se mogla promijeniti samo ako dođe do značajnih promjena u globalnim odnosima moći, kaže on.
Dolaskom Donalda Trumpa na vlast, ističe Maksić, došlo je do određenih pomjeranja u globalnoj politici, ali zasad nema naznaka da bi se postojeća sigurnosna arhitektura u Bosni i Hercegovini raspakovala.
- Podrška Dejtonskom sporazumu i očekivanje da politički akteri ne ugrožavaju taj okvir i dalje su prisutni, naglasio je.
Bosanskohercegovačka politika, međutim, propustila je brojne prilike, ne samo u posljednje tri decenije, nego i u poratnom periodu. Postojala je pasivnost i oslanjanje na pretpostavku da će američka politika uvijek ići u pravcu na koji smo navikli. Nismo izgradili dovoljno snažan vlastiti vanjskopolitički identitet. To nije problem jedne političke opcije, nego šire političke kulture, zaključio je Maksić.
Činjenica da je BiH dobila kandidatski status EU je, kako kaže Turčalo, proizvod šire geopolitičke klime, ne unutrašnjih reformi, i to je sada svima jasno.
