Beskućnici napravili dom od autobuske stanice: "Uskoro će nam ga uništiti, nemamo ništa..."
Destiny Mitchell, beskućnica iz Velike Britanije, izgradila je sebi dom u autobuskoj stanici gdje trenutno živi sa majkom i svojim momkom, nakon što je zaključila da je privremeni smještaj koji država nudi onima koji nemaju gdje, zbog ovisnika o drogi, izuzetno nesigurno mjesto za život.
U sklonište izrađeno od stakla i metala, veličine 3 kvadratna metra i samo metar visine, ova porodica je uselila prije sedam mjeseci.
Dvadesetšestogodišnjakinja stoga trenutno živi na stanici u Bristol Roadu, sa momkom i majkom, koja jednako kao i ona boluje od autizma. Otkrila je da joj je država ponudila privremeni smještaj, ali zbog majke se nije željela preseliti.
Sklonište prekriveno grafitima tročlana porodica je pokušala pretvoriti u dom tako što su nabavili tepih, zavjese i malenu komodicu, a od donatora su dobili i stolice, kantu za smeće i vreće za spavanje.
Destiny je otkrila i da su ranije živjeli ispred jednog restorana. Međutim, nakon što ih je policija otjerala, bili su prisiljeni pronaći novi dom, u kojem rupe na zidu i krovu krpe selotejpom koji su im poklonili studenti, prenosi Net.hr.
- Kada smo pronašli ovo mjesto, moja ideja je bila da napravimo od njega prostor za život. Prije nego što sam živjela na autobuskoj stanici, spavala sam na podu, samo s dekom, i nisam se osjećala sigurno. Ovdje živim sedam mjeseci, ispričala je.
Beskućnica je već dvije godine, a otkrila je i kako je ranije imala stan, ali je iz njega morala iseliti zbog okolnosti.
- Imala sam stan, ali su se dogodile loše stvari i morala sam ga napustiti i ostala sam beskućnica. Tada smo došli ovdje. Vidjela sam da je ova autobuska stanica van upotrebe. Bilo je hladno i počela je padati kiša, ispričala je Destiny koja je odabrala ovo mjesto za život.
Uskoro, na njihovu žalost, autobusna stanica će se zbog radova srušiti, a oni će tada ostati i bez improviziranog smještaja.
- Rekli su da nam je ostalo još mjesec dana i da će sve uništiti. Ovdje sam dugo, ne želim da mi unište dom, nemamo gdje živjeti, ako nam neko ne pomogne, pokušat ćemo se preseliti na drugu autobusku stanicu.
Istakla je da bi voljela dobiti karavan u kojemu bi živjeli:
- Ne želimo ići u sklonište za beskućnike zbog korisnika droga. Ne želimo to, ne koristimo drogu. Nije sigurno za nas, zaključila je 26-godišnjakinja čija je majka invalid.
- Samo želim biti sigurna da ćemo svi ostati zajedno kao porodica, to je sve što želim. Niko mi ne daje novac. Nemam odjeću. Studenti nam daju hranu, ali treba mi i za garderobu. Nosim jedne te iste hlače više od mjesec dana, zaključila je djevojka kojoj će za nekoliko sedmica srušiti dom.
