Analiza Foreign Policy-a: Američko - izraelski napadi učinili Iran jačim i odlučnijim
Fatemeh Bahrami/ ANADOLIJA
U opsežnoj analizi za Foreign Policy, viša saradnica Centra za međunarodnu politiku Sina Toossi tvrdi da izraelski vojni napad na Iran nije postigao strateške ciljeve, već je doveo do niza neželjenih posljedica – od humanitarne katastrofe do jačanja unutrašnjeg jedinstva u Iranu.
Operacija je započela tajnim akcijama koje su uključivale atentate, sabotaže i korištenje dronova unutar Irana. Ubrzo je uslijedila serija zračnih udara na vojne i nuklearne ciljeve poput Natanza i Fordowa. Međutim, kako navodi Toossi, meta su bila i civilna područja, mediji, zatvori i policijske stanice, što ukazuje na širu strategiju destabilizacije.
Prema procjenama Foreign Policyja, najmanje 610 Iranaca je ubijeno, uključujući žene, djecu i medicinsko osoblje, a više od 4.900 ih je ranjeno. Kao odgovor, Iran je izveo raketne i dron napade na izraelske ciljeve, uz najmanje 28 poginulih, više od 3.000 ranjenih i preko 9.000 raseljenih.
Iako je izraelski premijer Benjamin Netanyahu tvrdio da želi neutralizirati iranske raketne i nuklearne kapacitete, Toossi ističe da su ključne strukture ostale funkcionalne, a da je Iran ubrzao rad na novom, skrivenom postrojenju za obogaćivanje urana. Dodatni udar za međunarodni nadzor stigao je kada je iranski parlament prekinuo saradnju s Međunarodnom agencijom za atomsku energiju.
Sjedinjene Američke Države su se naknadno uključile u operaciju, ali je odgovor Teherana eskalirao napadima na američke baze u regiji, uključujući Al Udeid u Kataru. Nakon samo 12 dana, postignut je prekid vatre, ali bez objavljenih detalja, dok je regionalna stabilnost ostala narušena.
Finansijski, rat je ozbiljno pogodio Izrael – Ben Gurion aerodrom je zatvoren, ekonomske aktivnosti su usporene, a protuzračni presretači vrijedni 500 miliona dolara iscrpljeni. Više od 41.000 zahtjeva za naknadu ratne štete već je podneseno.
Toossi također ističe da je iranska odmazda bila precizna i simbolična: izraelski napad na rafineriju izazvao je identičan odgovor na postrojenje u Haifi, a napadi na naučne institute ukazivali su na odgovor u ravnoteži.
Umjesto unutrašnjeg kolapsa, napadi su u Iranu izazvali talas solidarnosti. Građani, umjetnici i sportisti ujedinili su se, pružajući pomoć raseljenima i demonstrirajući odlučnost protiv strane agresije.
Analitičarka zaključuje da je izraelski pokušaj da oslabi Iran imao suprotan učinak: otkrio je izraelske ranjivosti, ojačao iranski nacionalizam i potencijalno povećao diplomatski utjecaj Teherana. U sjeni napada, propali su i mirovni pregovori koje je nova iranska administracija pokušavala obnoviti.
