Amerikanci su prije 23 godine simulirali rat s Iranom: Doživjeli su šokantan poraz
U posljednjih 25 godina, američke vojne strukture sprovedene su kroz niz ratnih simulacija koje su imale za cilj testiranje strategija, tehnologije i odgovora na moguće sukobe sa Iranom u Persijskom zalivu.
Ove simulacije, poznate kao "vojne igre", organizovane su tako da se američki oficiri podijele u dva tima: Plavi tim koji predstavlja SAD i Crveni tim koji simulira neprijatelja, u ovom slučaju Iran. Timovi su se suočavali u što realističnijim scenarijima sa određenim pravilima, ciljevima i ograničenim resursima.
Tokom simulacija, američki nosači aviona, bombarderi i avioni za dopunu goriva u vazduhu raspoređivani su kao priprema za mogući napad, dok su rezultati ovih vježbi postajali sve relevantniji za stvarne geopolitičke okolnosti.
Najpoznatija od ovih simulacija bila je "Milenijumski izazov" 2002. godine, koja je rezultirala neočekivanim uspjehom Crvenog tima, koji je uspio da u kratkom vremenu potopi 19 američkih brodova, uključujući i nosač aviona. Nakon ovog ishoda pravila su promijenjena kako bi se smanjila učinkovitost Crvenog tima.
Tokom te vježbe, Crveni tim koristio je asimetrične taktike poput brzih eksplozivnih čamaca, nisko letećih aviona bez radio veze i raketa lansiranih sa kopna i civilnih brodova. Komunikacija se odvijala nekonvencionalnim putem, primjerice preko minareta džamija i kurira na motociklima, što je onemogućavalo Plavom timu presretanje signala.
Zbog rezultata koji su narušavali očekivani ishod, organizatori su morali da promijene pravila, što je izazvalo nezadovoljstvo kod penzionisanog generala Pola K. Van Rajpera, vođe Crvenog tima, koji je kritizirao vežbu kao nameštenu i napustio simulaciju.
Godine 2012. održana je druga značajna simulacija pod vodstvom Keneta Polaka iz Brukings instituta. Tada je scenario uključivao eskalaciju sukoba zbog iranskog nuklearnog programa, uključujući sajber napade i atentate, što je rezultiralo blokadom Ormuskog moreuza od strane Irana. Simulacija je završena prije izbijanja potpunog rata, ocijenjena kao "veoma loša" jer je pokazala da bi sukob bio dugotrajan i destruktivan.
Manje formalna simulacija iz 2013. godine, opisao je stručnjak Hari Kazianis. Scenarij je predviđao iranske testove balističkih raketa i zatvaranje Ormuskog moreuza, što je izazvalo žestoke sukobe. U simulaciji je preko 100 raketa uništilo američki nosač aviona sa oko 2.000 mornara i pilota. Iako je simulacija prekinuta zbog vremenskih ograničenja, visoki američki zvaničnik je izjavio da bi sljedeći korak bio potpuni rat uz masovnu vazdušnu kampanju protiv iranskih vojnih ciljeva.
Kazianis je u svom nedavnom tekstu "Borio sam se u ratu protiv Irana i izgubio" naveo da se tokom simulacije nije koristio najekstremniji odgovor, ali da su tenzije i opasnosti realne.
Na kraju, spominje se mogućnost da bi američki predsjednik Donald Trump mogao narediti napad bombarderima B-2 i moćnim bombama teškim 13,6 tona u vrlo skoroj budućnosti, što dodatno naglašava ozbiljnost situacije.
