Američka godina samouništenja

Čini se da je američki predsjednik Donald Trump odlučan preoblikovati sjevernoatlantsku regiju i spreman je uništiti transatlantski Zapad u tom procesu. Trump i njegovi savjetnici vjeruju da su savezi poput NATO-a teret i da će sama Amerika postići istinsku veličinu. Ipak, pregledajući dosadašnje aktivnosti administracije u protekloj godini, mogu se pronaći samo dokazi o vlastitom slabljenju.

Očiti primjeri uključuju ugrožavanje demokracije i vladavine prava kod kuće; stvaranje novih de facto saveza s autoritarnim vladarima poput ruskog predsjednika Vladimira Putina; težnju za svjetskim poretkom carstava temeljenim isključivo na moći, bez obvezujućih pravila ili multinacionalnih institucija; te uništavanje dugogodišnjih saveza i trgovinskih odnosa.

Ono što je oduvijek razlikovalo Sjedinjene Države, od njihova osnutka do uspona kao globalne supersile, bili su njihovi duboki korijeni u vrijednostima prosvjetiteljstva. Očevi osnivači bili su u potpunosti predani zapadnom humanizmu i racionalno konstruiranom ustavu. Institucije koje su uspostavili učinile su SAD uspješnijima od bilo koje druge države osnovane u moderno doba. Preambula Ustava SAD-a počinje s "Mi, narod", pluralis majestatis ("kraljevsko mi"), koje je prije bilo rezervirano za monarhe. Zahtjev za narodnim suverenitetom koji su te tri riječi implicirale bila je namjerna provokacija i snažan simbol revolucionarnog izazova američke demokracije apsolutističkoj vladavini svugdje.

Naravno, tijekom svog povijesnog uspona – postajući prvo sjevernoameričkom kontinentalnom silom, zatim svjetskom silom i konačno globalnom supersilom našeg vremena – SAD su uvijek pokazivale dvojni karakter imperijalne sile i demokracije ukorijenjene u vrijednostima prosvjetiteljstva. Njihovo početno prihvaćanje ropstva u južnim državama bilo je u trajnoj, nepomirljivoj napetosti s predanošću jednakosti i neotuđivim pravima proglašenim u Deklaraciji o neovisnosti i utjelovljenim u Ustavu.

No, bez obzira na svoje mane, barem SAD nikada nisu predstavljale samo tvrdu silu. Njihov uspon do globalne hegemonije zasigurno je uvelike dugovao ekonomskoj dominaciji i geografskom položaju između dva najveća oceana – prednostima koje su utjecale na njihove vojne pobjede u dva svjetska rata i trijumf u hladnom ratu. Ali kombinacija materijalnih snaga i univerzalne privlačnosti prosvjetiteljskih vrijednosti pokazala se odlučujućom u omogućavanju američkog uspona.

Svojim oslanjanjem na golu moć i odbacivanjem svih ograničenja svog autoriteta, Trump predstavlja suprotnost svemu što je SAD učinilo velikima. Pod njegovom lošom vlašću, supersila s neizmjernom ekonomskom i vojnom moći tone u iracionalizam, egocentrični nacionalizam i službeno nasilje.

Kako se približava 250. obljetnica Deklaracije o neovisnosti, najstarija svjetska demokracija suočava se s egzistencijalnim izazovom od jednog čovjeka koji bi radije nametnuo apsolutističku vlast. U pitanju je ništa manje od američke republike i svega za što se ikada zalagala. Zamjenjuje je korumpirana oligarhija kojom dominiraju milijarderi s imperijalnim fantazijama o svjetskoj dominaciji i grozničavim snovima o kolonizaciji dalekih planeta i postizanju besmrtnosti.

Ustavom zaštićene građanske slobode ustupaju mjesto sveobuhvatnom nadzoru i kontroli koju provode privatne tvrtke poput Palantira. Oni koji prosvjeduju i pružaju otpor suočavaju se s rizikom pogubljenja od maskiranih saveznih izvršitelja koji su, zapravo, imuni na kazneni progon. Vodeća svjetska sveučilišta i istraživačke institucije pod sve većim su financijskim pritiskom, a sloboda govora pripada samo onima na vlasti.

"Zemlja slobodnih" putnicima se sve više čini kao bivši Istočni blok. U vanjskoj politici, najbliži i najodaniji saveznici Amerike – poput Danske – pretvaraju se u protivnike, jednostavno zato što se opiru imperijalnim zahtjevima na svom suverenom teritoriju. Za Trumpa i njegov krug, agresivni ratni huškači poput Putina nisu problem. Europljani jesu – posebno Europska unija. Zvuči apsurdno, jer i jest.

Trump provodi veliku reviziju svega što je SAD dugo činilo velikima: funkcionalnu podjelu vlasti, otvoreno tržište rada, sveučilišni sustav koji je privlačio najbolje umove iz cijelog svijeta i sustav vrijednosti temeljen na toleranciji, razumu i univerzalnim pravima. MAGA uništava ne samo transatlantski Zapad već i temelje američke moći.

U međuvremenu, ostatku svijeta i dalje će trebati SAD kako bi se nosio s nekim od naših najvećih zajedničkih izazova. Nažalost, same SAD mogle bi biti jedan od njih.

(Autor je bio njemački ministar vanjskih poslova i zamjenik kancelara od 1998. do 2005. godine, te vođa njemačke Stranke zelenih skoro 20 godina)