Trgovinski rat SAD-a i Kine se nastavlja

Prije nego što svijet krene u (trgovinsku) borbu protiv Kine, ključno je shvatiti tvrdoglavu, čak i zbunjujuću otpornost nezaustavljive sile kineskog izvoza. Udio Kine u globalnom izvozu nastavio je rasti uprkos restriktivnim trgovinskim odgovorima drugih zemalja i domaćim mjerama koje su trebale ispraviti neravnotežu.

Omjer

Prisjetimo se perioda od sredine osamdesetih godina prošlog vijeka do globalne finansijske krize 2008, kada se omjer kineskog uvoza i BDP-a više nego udvostručio, sa cca 14 na 33 posto. Ali kineski saldo na tekućem računu platnog bilansa (višak izvoza i uvoza) skočio je sa deficita od 4 posto BDP-a na suficit od gotovo 10 posto. Ta dva rezultata odražavala su otvaranje Kine prema vanjskom svijetu. Kina je poznata po tome što je nakon reformi Deng Xiaopinga napustila orijentaciju prema unutra, što je kulminiralo pristupanjem te zemlje Svjetskoj trgovinskoj organizaciji 2001. godine.

Sve veće suficite na tekućem računu platnog bilansa možemo pripisati agresivnoj kineskoj strategiji promovisanja izvoza, koja je podrazumijevala da vlada drži ekonomiju zatvorenom za priliv stranog kapitala, a centralna banka kupuje više stranih valuta kako bi održala konkurentan kurs. Kao rezultat ovoga, devizne rezerve su porasle dosegnuvši vrhunac od 4 milijarde dolara. To je dovelo do povećanja udjela Kine u globalnom izvozu, pa je proizvodnja porasla sa manje od 1 posto u 1985. na 12 posto do 2007, a u sektorima obuće i odjeće čak do 50 posto.

Trgovinske i druge politike su dovele do bržeg rasta produktivnosti proizvodnog sektora u Kini u poređenju sa ostatkom svijeta. Rastući kineski izvoz i suficit na tekućem računu platnog bilansa izazvali su zabrinutost u Americi i Evropi, što je rezultiralo nizom političkih reakcija. Suočena sa pritiskom SAD-a, Kina je počela dopuštati juanu rast u odnosu na američki dolar neposredno prije globalne ekonomske krize. Ta je valuta za deset godina ojačala za 50 %.

Kina se zatim upustila u ogromne poticaje svojoj ekonomiji u godinama nakon finansijske krize, dajući poticaje za gradnju i kupovinu nekretnina i infrastrukturu. Ova promjena u javnoj potrošnji pomjerila je strukturu proizvodnje. Na kraju, SAD su tokom mandata bivšeg predsjednika Donalda Trumpa povećala carine na kinesku robu, što je strategija koju je Joe Biden provodio još agresivnije.

Zabrana uvoza kineske tehnologije vezane za električne automobile mogla bi biti najjače oružje u borbi protiv jeftinih kineskih električnih vozila koja su uzdrmala autoindustriju zapadnih zemalja. Zabrana hardvera i softvera iz Kine, koju je najavilo Ministarstvo trgovine SAD-a, najnoviji je korak nakon nametanja 100% carina na kineska električna vozila (EV) i uskraćivanje potrošačima subvencije od 7.500 dolara za svako vozilo koje sadrži komponente kineske proizvodnje.

Ove najavljene mjere su puno rigidnije, jer zabrana tehnologije vezane za automobile odnosila bi se čak i na vozila koja kineske kompanije proizvode izvan Kine, poput Meksika ili Evrope, gdje planiraju graditi tvornice (pa i na Balkanu).

Podrška

Narodna banka Kine najavljuje rast BDP-a za 5%, zbog toga je uvela do sada neviđenu podršku nacionalnoj ekonomiji, uključujući smanjenje rezervi i kamatnih stopa. Guverner Narodne banke Kine Pan Gongsheng smanjio je iznos novca koji banke moraju zadržavati u rezervama uz najavu i smanjenja referentne kamatne stope. Koliko je hitno reagovala Narodna banka, govori činjenica da su obje mjere stupile na snagu istog dana. Guverner je također najavio paket mjera usmjerenih na jačanje problematičnog sektora nekretnina u zemlji. Ove mjere uključuju smanjenje troškova zaduživanja za hipoteke vrijedne 5,3 triliona dolara te ublažavanje pravila vezanih za kupovinu druge nekretnine.

Kina će također otključati najmanje 800 milijardi juana (113 milijardi dolara) za podršku likvidnosti na tržištu vrijednosnih papira, a razmatra se i mogućnost osnivanja novog fonda za stabilizaciju tržišta kapitala u zemlji.

Ove mjere, velika i kontinuirana aprecijacija vrijednosti, ambiciozna državna potrošnja i agresivne protekcionističke mjere, trebale su narušiti konkurentnost Kine. Intuitivno je logično da su jači juan i zaokret SAD-a prema protekcionizmu trebali smanjiti kineski izvoz i na suptilniji, ali ne manje važan način, kineski stimulansi ekonomiji trebali bi imati isti efekat.