(VIDEO) Mahala je izgradila mentalitet Sarajeva: Njima se i "haustorčad" diče - sa punim pravom
Koliko puta ste na društvenim mrežama naišli na panoramske fotografije Sarajeva, uz opise u kojima su citirani neki stihovi o životu u bh. prijestolnici? O ćejfu, druženju, kahvi, ašikovanju, poznatom humoru, pa i tersaluku?
To su neke od stvari koje čine mentalitet ovog grada. A gdje se nalazi jezgra tog mentaliteta?
Stare Sarajlije spominjali su je i spominju. Mlađi su uveliko na "kvart", "naselje" ili "blok" počeli odgovarati njome. Mahalom.
Mnogo ih je po Sarajevu i traju od vajkada. Prve su mahale formirane uz vjerske objekte, bez obzira da li su to džamije, crkve ili sinagoge. Ali, uzimajući u obzir historijat Sarajeva, najčešće su to bile džamije ili mesdžidi.
Iz mahala je kretao život, a sve ih je put nosio do glavnog trgovačkog centra - Baščaršije.
Jezgra života u Sarajevu
Stoljećima kasnije, osvajačima, vlastima, ratovima i generacijama kasnije, Sarajevo se može ponositi time što se fenomeni poput mahala i dalje njeguju.
Ko će nam reći više o tome? Ko će našim čitateljima ispričati mahalu i život u Sarajevu, od 15. stoljeća do današnjeg dana?
Tramvajem do Sebilja, a onda automobilom do prekrasnog Zmajevca. Lagano niz stepenice, gdje nas je s osmijehom dočekao poznati sarajevski arhitekta i historičar Mufid Garibija.
I onako sarajevski, uz kafu, cigaru i prekrasan pogled na grad, popričasmo o mahali kao simbolu Starog Grada i života u Sarajevu.
- Kod starih Sarajlija nije narativ bio: "Ja sam Sarajlija." Ko se rodio u Sarajevu, on je Sarajlija. Ko je živio u Sarajevu, i on je Sarajlija. Taj pristup je naveo da ljudi koji dođu zavole ovaj grad, započeo je Garibija.
A zatim, o historiji mahala i samoj izgradnji Sarajeva.
- Prva sagrađena mahala bila je na lijevoj obali Miljacke, kod Bistrika, pa na obalama Bentbaše. To je 1457. do 1463. godine, do dolaska sultana Mehmeda Fatiha, kada on zvanično osvaja cijele ove bosanske prostore, naveo je.
Korijen riječi "mahala" vodi porijeklo iz arapske riječi "hall" što znači "smještaj stanovnika". A Turci su dodali "mahala". Tako da, to je tursko-arapska riječ.
- I mahala predstavlja fundamentalni razvoj današnjeg Sarajeva koje poznajemo. Kako se Sarajevo širilo po starom gradu, tako su se ljudi utrkivali ko će napraviti mesdžid ili džamiju. I tako je došlo do formiranja vjerskih objekata. Inače mahala ne mora biti vezana samo uz džamiju, nego i uz crkvu i sinagogu. U Sarajevu je takav jedan slučaj. Jedna od sarajevskih mahala, Latinska mahala, imala je crkvu, i zato su je prozvali "mahala Latinluk", priča nam.
Dobri borci
Mahala je razvila Sarajevo kakvo danas poznajemo. Ona je mentalitet Sarajeva.
- Bila je jako patrijarhalna. Ljudi su bili orijentisani vjerom. U taj vakat, osmanski, bili su izrazito dobri borci. Sarajlije su poznate po tome da nisu voljeli puno raditi. Oni su voljeli otići u vojsku, odratovati, dobiti ratni plijen, kakav je tada bio šerijatski zakon, i onda žive i čekaju nove borbe kada će biti pozvane, nastavlja Garibija.
A u tim mahalama, pored vode i česmi, nicali su i bakalci, da se ljudi snabdijevaju. Bile su i pekare koje su opsluživale, ne samo po jednu, nego i po dvije mahale. Austro-Ugari su zatekli preko 50 pekara u Sarajevu. To je već bio organizovan život.
Pravila mahale
Posebna pažnja tadašnjih građana Sarajeva bila je skretana na komšiluk. Ljudi su živjeli kao braća.
- Vodili su dobro računa o tome da komšiluk bude poseban, povezan i da se komšije dobro paze. Jedan od primjera koliko je komšija svet, bez obzira koje vjere, bilo je pravilo da se komšiji ne može uzeti vidik iz kuće. To je pravilo važilo. Sarajevo je stepenasto i spušta se u dolinu, pojašnjava Garibija.
A drugo pravilo se ticalo samog zajedništva komšijskih kuća.
- Drugo pravilo je da komšija ne mora ići na kapiju. Svaka kuća je imala bašču svoju. A svaka bašča je imala takozvanu komšijsku kapiju. Komšija je mogao ulaziti iz bašče u bašču. I tako je bilo sve do nedavno. I ta blizina komšiluka i međusobna pažnja dovela je Sarajevo do toga da bude poseban grad, naveo je.
Nije se uzalud govorilo da u Sarajevu zvuk zvona crkve ne smeta ezanu sa munare. Sarajlije su oduvijek živjele skupa, ne gledajući vjeru, naciju niti boju kože. Od davnina, pa i danas danile.
- Ta naša genetska veza je takva da mi ne možemo mrziti drugoga. To ti vjera zabranjuje, ne nacija. Vjera je oslobođena nacija, naglasio je Garibija.
Treće neformalno pravilo imalo je veze sa estetikom. Ljudi koji su živjeli u tim mahalama, koji su radili na Baščaršiji, posebno su pazili da njihovi sokaci budu čisti i lijepi.
- Pa ti vidiš, pored kuća trotoari ostali, i cvijeće posađeno ispred kuće. Da odbije vodu od same kuće. Zasadi lozu, da to sve ukrasi, prepričava sarajevski arhitekta uz poseban osmijeh.
Kaže nam kako su se iz mahala rađale sve napredne ideje. I svi oni gradovi koji i dan danas imaju mahale, trebaju biti ponosni na njih i na činjenicu što je taj fenomen sačuvan.
Polako se i vraća taj sami brend mahale. Često čujemo omladinu iz glavnog bh. grada kako svoje naselje zove mahalom, iako je riječ o naselju sa zgradama i betonom. Takozvana "haustorčad" ipak nisu u krivu i mogu komotno reći da su iz mahale.
Garibija je objasnio zašto.
- Devedesetih godina, Sarajevo je već postalo veliko. Došlo je do ukrupnjavanja mahala u veće kvartove. Tako je i sa Novim Sarajevom, naseljima Hrasno, Aneks, Švrakino Selo, Ilidža... Sve su to sarajevske mahale, zaključio je Garibija.
Vrijedi istaći da je Garibija projektovao brojne velelijepne objekte širom Sarajeva. Spuštajući se automobilom do Baščaršije, primijetio sam kako sa ponosom razgleda po mahalama i sokacima Starog Grada.
Iako nisam odrastao u ovim dijelovima Sarajeva, zaista, prekrasno ih je vidjeti. Svaki kamen nosi neku priču i barem minutu razgovora sa Garibijom. I tako, od uzvišenijih dijelova grada, kroz dolinu.
Svaki građanin, bez obzira da li se rodio u Sarajevu ili se doselio tu, ima puno pravo i isuviše razloga ponositi se ovim gradom.
