(VIDEO) Još ponegdje kuca srce starog Sarajeva: "Kroz ovaj zanat uči se historija"

Bez čega je teško zamisliti Baščaršiju? Koji njen dio je tako nezamjenjiv da bez njega ništa ne bi bilo isto?

Teško ju je zamisliti bez Sebilja. Šta bismo stavili na razglednice i poštanske markice, šta bi umjetnici slikali na motivima? Teško ju je zamisliti i bez ćevapa - koliko god banalno bilo – ne ide!

Teško je i bez golubova. To je jedno od rijetkih mjesta gdje su dobrodošli i rado viđeni. To je njihovo i oni neće nigdje. Međutim, nešto iskonsko polako nestaje iz nje i pitanje je da li se to može zaustaviti.

To je nešto najstarije, oko čega je niklo samo Sarajevo i po čemu ime nose tolike ulice - u pitanju su, naravno, zanatske radionice. Kundurdžiluk, Kazazi, Sarači, sve su to sada, više-manje, samo imena. U starim radnjama sve češće niču turistički podobne suvenirnice, fast foodovi, kafići i slično. No, postoje iznimke.

Samo par koraka uz Kovače dočekalo nas je pravo, autentično kuckanje, onakvo kakvo se spominje u pričama i pjesmama. Tu radi mladi majstor Sulja, Sulejmen Hrgić, prkoseći zubu vremena koje nagriza magiju starine i tradicije.

Njegova kazandžijska radnja je mjesto gdje se mogu naći i džezva i ibrik i suveniri ali i gitare, skejtbordi i ''Star Wars'' motivi od bakra. Upravo ta sloboda koju je vrlo rano shvatio da može imati u radu nagnala ga je da zavoli ovaj zanat:

- Mene je privuklo jer me otac doveo kod majstora i odmah sam to prihvatio jer sam k'o dijete rukama pravio svašta, skulpturice... I kad sam ovo vidio, rekoh – hoću, odmah! Baš mi se svidio taj momenat što koristiš razne materijale da bi napravio nešto. Možeš svašta napraviti. Nekako je izazovno i starinski a možeš i moderno i tako dalje, rekao je.
Izrazio je i žaljenje zbog trenutne situacije u kojoj se nalaze stari zanati:

- Majstori koji su ostali majstori su ostali da rade to radi merakanja svog. Sve se pretvorilo u komercijalizam, kao što se i vidi na čaršiji da to više nije taj ambijent, sve je masovna proizvodnja. Neke ulice u čaršiji koje su bile poznate po zanatskim imenima više nisu te ulice. Sve je to nekako otišlo u vrstu masovne proizvodnje i sada imaš mašine za doslovno sve. Rukom je malo nas što radi.

Majstor Sulja

No, mašine nemaju duše a takvi su im i proizvodi. Onaj najvažniji, umjetnički dio gubi se u vihoru profita. Ipak, umjetnost u svemu tome je ono što može privući mlade da se zanatom bave.

- Naravno da bih preporučio ne samo ovaj zanat nego svaki stari zanat, rekao je Sulja.

- Ne mora to biti primarni posao ali može biti neka zanimacija koja će te otkloniti od raznih stvari i možeš nešto i naučiti. Jer kroz zanat, a naročito kroz ovaj, uči se i historija!

Uz to što su važno historijsko naslijeđe, zanatske radnje su nezamjenjiv dio krajolika Starog Grada. One su dio toga što čini da cijelo područje djeluje kao filmski set, sa čime se Sulja složio:

- Veliki je merak kad čovjek ustane ujutro, otvori dućan i popije kafu prvu, sam sa svojim mislima. I jeste neki film, Sarajevo je samo po sebi film, evo već 150 godina živimo u nekom filmu. Imamo stav neki kao da smo vazda u nekom filmu. Imamo svoj posebni taj neki šarm i priču i sve što ide uz to.

Za onoga ko voli svoj posao i radi ''s pjesmom'' svakako nema zime:

- Uvijek treba raditi sve sto posto predano, pa makar bio i čiča gliša onaj al' se predaj u njega da ga završiš, savjetovao je. Ne mora to biti za veću publiku, jednostavno radi tvoje duše, da se ti dobro osjetiš a ostalo sve dođe samo. S ljubavlju kad nešto radiš - svako to prihvati, zaključio je Hrgić.

Nakon obavljenog razgovora srdačno smo se pozdravili a Sulja je ostao u radnji sa plamenikom u ruci, topio je bakar za neki novi rad. Želimo mu puno uspjeha u njegovoj misiji i da njegova vatra još dugo gori kao što je i stoljećima prije njega, a nakon njegove – opet neka nova.