Srebrenica ne smije biti samo 11. juli: Učenici predstavili Srebrenički mural i cvijet

Učenici Treće gimnazije su uz prigodnu priredbu i historijski čas predstavili Srebrenički mural kao znak sjećanja na žrtve genocida. Osim murala, pripremljen je i performans “Srebrenički cvijet” u kojem je 11 djevojaka prekrivenih bijelim čaršafima simboliziralo sjećanje na 11. juli. Kako je kazala direktorica Treće gimnazije Senada Salihović, ne postoji kolektivna krivnja bilo kojeg naroda za zločin počinjen u njegovo ime, ali postoji odgovornost.

Bolna tačka

- Ratni zločini nikad ne zastarijevaju i svaki čovjek je dužan štititi ljudske živote. Ideja za mural potekla je od učenika Treće gimnazije, Srednje muzičke i jednog učenika iz Srednje poljoprivredne škole, a na ovaj način želimo razviti kulturu sjećanja na sve žrtve genocida u Bosni i Hercegovini, objasnila je direktorica Salihović.

Prema riječima učenika, ponavljanje je majka znanja, a samo im znanje može osigurati ljepše danas i bolje sutra. Upravo zbog toga odlučili su se sjetiti Srebrenice i mimo 11. jula.
- Genocid je nešto što se mora zapamtiti kako nam se ne bi ponovio. Srebrenica nije samo 11. juli, u našim sjećanjima ona je svaki dan. Obaveza i odgovornost nam je da iskustva naših roditelja i naša saznanja prenosimo na još mlađe generacije jer su naš fokus upravo žrtve, kazala je Zerina Pandža, učenica drugog razreda Treće gimnazije.
- Ovo je samo jedan od načina da mladima pošaljemo jedinstvenu poruku, a to je da se genocid ne smije zaboraviti te da mi, mladi, trebamo stati iza Srebrenice i, prije svega, majki Srebrenice. Iako je to naša bolna tačka, nije nam cilj da potičemo mržnju, već upravo suprotno, istakao je Derviš Dautbašić, učenik drugog razreda Treće gimnazije.
Nedis Dautbašić, danas asistent na Elektrotehničkom fakultetu u Sarajevu, kazao je da je tog 11. jula posljednji put vidio oca, ali nadu da će se pojaviti nije izgubio punih 18 godina.

- Imao sam samo šest godina i da sam znao da je to posljednji put da vidim oca, zagrlio bih ga čvršće, jer bio sam među najmlađom djecom i uvijek sam nekako do njega najteže stizao. Godinama nakon rata sam se nadao da ću ugledati njegovo lice, međutim, 2013. pronašli smo pola njegovih posmrtnih ostataka. Četiri dana nakon toga sam branio magistarski i tada se prvi put nisam nadao da će doći, dodaje Dautbašić.

Protjerana zvijer

Srebreničanka Fatima Klempić-Dautbašić kaže da joj je 11. juli bio najstrašnije iskustvo.
- Zbog nepovjerenja prema snagama Ujedinjenih naroda, kroz šumu sam krenula put Tuzle i slobodne teritorije. To je zaista najstrašnije iskustvo u mom životu. Naša kolona je presretana i granatirana. Nismo imali hrane, a vodu smo pili iz potoka koji su bili zamućeni ljudskom krvlju. Osjećala sam se kao protjerana zvijer, a kao ljekarka sam bila izuzetno nemoćna jer na tom putu nisam mogla pomoći onima koji su bili u nesvijesti, ranjeni ili su halucinirali od bojnih otrova, prisjetila se Klempić-Dautbašić.