Nikšić: Neko je požurio da ugrabi priliku da monopolizira čast i moral
Nikšić o ostavci premijera KS/Oslobođenje
Federalni zastupnik Damir Nikšić, ujedno i bivši član Naše stranke, komentarisao je ostavku premijera Kantona Sarajevo Nihada Uka, koja je podnesena nekoliko dana nakon užasne tramvajske nesreće u kojoj je život izgubio Erdoan Morankić (23), a teško povrijeđena djevojčica (2009).
Nikšić navodi da je premijer bez ikakve prethodne najave saopštio da daje ostavku.
- Vjerovatno su u Našoj stranci čitav petak i subotu vijećali (pošto su, kako je Kristina primijetila, bili izrazito neaktivni na mrežama) da bi se na kraju, izgleda, složili sa mojom konstatacijom koju sam objavio u subotu poslije 18h, a koju su do nedjelje ujutro prenijeli mnogi mediji, a to je da je kolektivna ostavka koju mladi traže na ulicama “posljednja kušnja Trojke” i da se ona može vidjeti kao prilika da se uradi časna i važna stvar, navodi Nikšić.
Ovo treba poslužiti, smatra on, da se uspostavi standard i eventualno postane primjerom odgovornosti, dodajući da je to "nešto na što će se buduće generacije moći pozvati, na šta će se moći referirati, jer, u suprotnom, niko više nikad neće moći zahtijevati ostavke ni od koga, pa ni same stranke Trojke kada opet jednom budu u opoziciji".
Nikšić, međutim, tvrdi da je ostavka morala biti kolektivna, odnosno zajednički podnesena kako bi to zaista funkcionisalo i bilo "do kraja časno".
- Neko je, očigledno, u stranci zanemario taj “detalj” u vezi “kolektiva” te je, onako “individualistički” i oportunistički, u liberalnom stilu, požurio da ugrabi priliku da monopolizira čast i moral, da izvuče politički maksimum za NS individualnom, ličnom ostavkom premijera koji je - ne nudeći, ne dajući priliku kolegicama i kolegama ministricama i ministrima da možda i oni odluče isto - upravo to i učinio, ističe Nikšić.
Bivši član NS također navodi da su ovim činom koalicioni partneri "pušteni niz vodu", a da u stranci toga nisu ni svjesni.
- Nastavili su na mrežama slaviti ostavku i objavljivati hvalospjeve o ličnom, individualnom, herojskom i časnom primjeru mladog premijera, izgleda posve nesvjesni onoga što su napravili, tj. načina, manira u kojem su to uradili, a koji se ne čini baš toliko časnim i kolegijalnim kad malo razmislimo o njemu, naglašava Nikšić.
Nikšić je u zaključku kazao da ono što najviše razdire, i pored toga što smo svjesni da bi trebali imati dovoljno dostojanstva da se ne upuštamo u rasprave i prepucavanja oko svega ovoga u danima nakon tragedije, je potreba da odbijemo nijemo prihvatati političku igranku koja nas je i dovela do svega ovoga.
