Šta Amerikance najviše začudi kada dođu u Hrvatsku: Uvijek neko kaže pojedi da se ne baci

Amerikanci koji dolaze u Evropu često se suočavaju s kulturološkim šokovima kad moraju skinuti obuću u gostima ili kad shvate da su naručene porcije nekoliko puta manje nego kod kuće.

Studenti koji s drugog kontinenta dolaze na školovanje u Hrvatsku, sezonski radnici ili oni koji se zaustave na proputovanju po svijetu po forumima izražavaju čuđenje ili se smiju razlikama – baš kao što i Evropljani to čine u obrnutoj situaciji. Neke od najzanimljivijih reakcija Amerikanaca na kulturu Hrvatske mogu se naći na forumima i turističkim internetskim stranicama. 

"U Hrvatskoj se sve vrti oko hrane i pića. Kad dođem nekome u goste, već s vrata pitaju što ću jesti i piti, a uobičajeno je i donijeti kakvu bocu ili neki jestivi poklon. Hljeb se jede uz svako jelo, uključujući i krompir i tjesteninu, što je također zanimljivo. Jedna od najčešćih rečenica koje čujem za stolom je: "Uzmi još malo da se ne baci." Čudi me da bacanje hrane ovdje nije zakonom zabranjeno", piše Liam.

Nije za svakoga

"U Americi ljudi voze kilometrima da bi posjetili lokalni park, a ovdje za to vrijeme završim u drugom gradu ili preko granice", piše P. B. te dodaje kako se iznenadio kako u Hrvatskoj imaju drukčiji pojam o vremenu. Kako je Evropa stari kontinent, ovdje je uobičajeno reći da je novi grad star tek 150 godina, dok je preko okeana takvo mjesto pravi starac.

"Nevjerojatno je kako je u Evropi sve malecko u odnosu na Ameriku. Ulice su uske, auti su maleni, baš kao i kuće. Neki ljudi čak žive u porodičnim kućama koje su podijeljene između različitih vlasnika! Takvo nešto u SAD-u nije tako često", navodi forumašica, piše portal Punkufer.

"Hrana u Hrvatskoj je ukusna, ali se mogu pronaći jela koja su itekako bizarna. Jela koja se pripremaju od želuca krava i svinja, kobasice od svinjske krvi ili puhovi (mala stvorenja slična vjevericama) koji se mogu jesti u nekim dijelovima zemlje nisu za svakoga", piše Leon.

"Super mi je kako Dalmatinci razgovaraju. Tako su glasni i temperamentni da mi je trebalo neko vrijeme da shvatim kako se ne svađaju, nego tako normalno razgovaraju o svakodnevnim stvarima. Različito im je pak to da se ne smiju toliko kao i Amerikanci niti se trude biti jako ljubazni prilikom upoznavanja", komentariše Olivia. 

"Grozno je koliko ljudi puše. Na svakom koraku može se osjetiti dim, a ponekad je naći kafić u kojem se može disati nemoguća misija. Vidio sam žene koje guraju dječja kolica s cigaretom u ustima, kao i djecu od 12, 13 godina koja gase opuške po cesti", užasnut je John.

Amerikance ovdje najviše šokiraju javni WC-i koji se plaćaju, kao i "besplatni zahodi u kojima zaposlenici prodaju toaletni papir" te "izvlače novac od turista u nuždi koji nemaju drugu opciju nego ostaviti novčanice ako nemaju kovanice".

Neki komentarišu da ih "zahodska mafija" ne čudi jer to nije ugodan posao. U zahodskim pričama na forumima podijelili su svoje traume o ženama koje bez srama odlaze u muške toalete, a neki od njih imali su neugodna iskustva kod prijatelja jer odvod nije radio.

"Radio sam s ljudima iz raznih dijelova Hrvatske i iznenadilo me koliko postoji razlika na tako maloj geografskoj površini: od toga kako govore do samog karaktera, nevjerojatno je koliko su drukčiji", piše Lucas. 

Male napojnice

"Imam osjećaj da se Hrvatima nikamo ne žuri. Kafe piju satima na terasama, a kašnjenje je uobičajena praksa. Zaposlenici u pošti i na drugim poslovima toga tipa također imaju usporen tempo", komentira Emma.

Amerikance šokira kako ljudi u Hrvatskoj paze na modu te koliko je lijepih djevojaka po gradu. No mnoge nisu srdačne poput Amerikanki.

Također, neobično im je kako Hrvati ne ostavljaju velike napojnice. "Moj prvi obrok u Zagrebu bili su ćevapčići u malom restoranu s prijateljem iz Hrvatske. Platio sam, ali nisam ostavio veliku napojnicu jer su me upozorili da u Evropi nisu toliko velike kao u Americi. Prijatelj je vidio novčanicu koju sam ostavio na stolu, zgrabio je i tutnuo mi je u džep uz riječi kako je to doista previše", navodi Amerikanac.